Carrie Hope Fletcher britanska je vloggerica* koja je zaslužna što sam bila dio ove predivne kampanje. Otkriti njezno postojanje u bespuću Interneta bilo je kao nekom romantičnom sanjaru primiti paket kreposti, čiste dobrodušnosti i ljubaznosti. Više

Otvaraš svoje natečene kapke upravo u onom trenutku kada staješ pred veliku vodu i kada ti postaje potpuno jasno da će te zločinac dohvatiti. Dolaziš k svijesti, no bol u prsima te natjera na pomisao kako san ipak nije bio tako loš. Baciš pogled na mobitel kraj uzglavlja. Ne želiš ga uzeti u ruke. Više

Brojiš stupiće u prolazu. Drmuskaš se već dvadeset minuta na neudobnim plastičnim sjedalima. Umoran si i slijepljen od vlage u zraku. Tramvaj je dupkom pun. Pokušavaš otvoriti prozor, no kada ti to napokon pođe za rukom shvaćaš da uopće nije pomoglo. Tako je vruće. Osjećaš se mentalno zgužvano. Više

Danas ne želim pisati o svijetu u kojem je previše toga pošlo po krivu. O lošem svijetu i izobličenom društvu. O neprestanim ratovima, ekstremistima, sveprisutnoj smrti, ljudskoj pohlepi, nezasitnoj gladi za moći i surovim medijima koji svakoga dana nameću standarde zbog kojih gubimo razum. Ne želim pisati o zlu i mržnji. Želim pisati o tuzi. Više

Umjesto toga završili smo u zaselku na obali Engleske. Nigdje žive duše. Do prvog gradića trebalo je 15 minuta autom. Prvih tjedan dana smo se pitali jesmo li mi ludi da nam je sve to čudno ili su oni ludi? Bilo je ludo. Više

Ponovno je zabrinuta. Ne mori ju ta misao stalno, tek joj ponekad prođe kroz um. No tada zaluta u dijelove u koje ne bi smjela zalutati, pretegne se u njezina sjećanja s kojima nema veze, zakoprca se kroz već postojeće strahove i poveže s njima. Letimična misao, za koju razumski zna da „nije ništa važno“ tako se učahuri u njezino biće kao zrno sumnje. Više

Sreća je imati nekoga s kim ćeš podijeliti kokice. Više

Ona vjeruje da su svi ljudi dobri. Više

Kraj je tjedna blizu. Za vikend ćeš se naći s prijateljicom koju dugo nisi vidjela. Nedostajala ti je. Umorna si od silnih obaveza zadnjih mjeseci, pa razmišljaš gdje pobjeći na kakav odmor. Šmugnuti negdje na par dana, biti nedostupna na mobitelu i prestati razmišljati jesi li zaboravila kome odgovoriti na poruku.

Više

Ponovno sam u knjižnici. Sjednem za računalo i u tražilicu ukucam „govor mržnje“. Dam si truda, prolistam članke sve do 17. stranice u nadi da ću pronaći nešto što bi me zaintrigiralo. No jedino što uspijevam pronaći samo su neiscrpni primjeri ljudske mržnje. Nisam sretna. Toliko kampanja i akcija, a one opet kao da uključuju jedne te iste ljude, ljude koji to već znaju i međusobno se podržavaju. Ne čuju nas. Kao da naša poruka ne dopire do onih koji bi je trebali čuti. Više