Istraživanje koje je provela Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, u kojem je sudjelovalo 4000 učenika iz 19 osnovnih (od četvrtog do osmog razreda) i dvije srednje škole (prvi i drugi razred) u deset gradova Republike Hrvatske, pokazalo je da 73% djece ima neko iskustvo u korištenju internetom, pri čemu upotreba raste s dobi. Zanimljivo je da se čak 47% djece koja nemaju računalo kod kuće koristi internetom. Gotovo svakodnevno njime se koristi 58% djece, jednom tjedno 26% djece, a 17% jednom mjesečno ili rjeđe (http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-preko-interneta).
S obzirom da je internet globalna mreža koja omogućuje veliku dostupnost podataka kao i međusobno umrežavanje ljudi, uobičajno je da djeca nailaze na stranice neprimjerenog sadržaja i da dolaze u kontakt s internetskim nasilnicima kojima je virtualna mreža idealna za provođenje anonimnog, najčešće nekažnjivog nasilja.
Iako je provedeno istraživanja na temu međuvršnjačkog nasilja putem interneta malo, rezultati su vrlo zanimljivi. Naime, čak 18% djece u dobi od 12 do 14 godina bilo je žrtva nekog od oblika nasilja preko interneta, a 11% njih izjasnilo se kao „internet nasilnik“. Od djece koja su bila izložena učestalom nasilju na internetu, njih 62% izjavilo je kako je nasilnik bio njima poznata osoba ili čak kolega iz razreda. Uz to, djevojčice su češće žrtve, ali i češći nasilnici na internetu od dječaka (http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-preko-interneta).
Uzmimo u obzir da nasilje na internetu nije samo orjentirano na djecu već i na odrasle koji koriste društvene mreže, forume, blogove ili samo pretražuju internetski prostor. Odrasle osobe su svjesne opasnosti koje vrebaju na internetu te shvaćaju važnost zaštite osobnih podataka te su samim tim rjeđe žrtve. Također, ukoliko dožive nasilje, znat će ga spriječiti ili ignorirati čime ostaju nepovrijeđeni. Djeca, čiji stavovi i karakter još nisu do kraja izgrađeni, puno će osobnije doživjeti nasilje te postoji opasnost da ga iz neiskustva čak i prodube i učine još pogubnijim za sebe.
Prvi korak ka prevenciji nasilja na internetu je razvijanje svijesti o opasnostima koje nas na internetu očekuju. Ljudi najčešće nisu ni svjesni rizika u koji se upuštaju kada kroče na neograničenu internet mrežu. Roditelji i školski djelatnici bi trebali kroz razgovor i radionice povećati svijest djece o opasnostima komunikacije s nepoznatim ljudima te dijeljenja osobnih podataka i fotografija na internetu. Djeca često nisu ni svjesna da su izložena nasilju dok za to ne bude prekasno. Također, roditelji ne bi trebali svojoj djeci dozvoliti neograničeno korištenje internetom te bi trebali kontrolirati vrijeme provedeno na internetu i sadržaje koje njihovo dijete posjećuje.
Nasilje koje djeca dožive često ostaje prešućeno iz dječjeg straha od osude okoline i srama koji je obvezan popratni osjećaj žrtava. Roditelji bi trebali njegovati iskren odnos s djecom te bi trebali primjetiti promjene u ponašanju djeteta i, ukoliko su te promjene uzrokovane internetskim nasiljem, trebali bi pomoći djeci da ga što bezbolnije prebrode i nauče se postaviti u nekim budućim situacijama koje su mogući ishod korištenja interneta.
Ukoliko djete iz nekog razloga ne želi podijeliti svoje iskustvo s roditeljima, tu su institucije kojima se mogu obratiti s potpunim povjerenjem i koje će djelovati u smjeru rješavanja problema. Hrabri telefon ima otvoreno savjetovalište za djecu i roditelje te im se možete telefonski obratiti u svakom trenutku (116 111 za djecu, 0800 0800 za roditelje), a na njihovoj web stranici možete brzo i efikasno pročitati korisne savjete o odgoju djece.
U školama su dostupni psiholozi i pedagozi kojima se djeca mogu obratiti za pomoć bez straha od osude okoline.
Ukoliko ste kao odrasla osoba žrtva nasilja, klevete ili uvrede na internetu, o svemu možete obavijestiti i policijsku upravu.
HRABRI TELEFON: info@hrabritelefon.hr (0800 0800)
POLIKLINIKA ZA ZAŠTITU DJECE GRADA ZAGREBA: info@poliklinika-djeca.hr (01/34 57 518)
POLICIJSKA UPRAVA ZAGREBAČKA: pu-zg@mup.hr (01/63 33 333)