Djeca više nigdje nisu sigurna, a život koji vode postao je online život

Svi smo mi nekad u djetinjstvu bili žrtve zadirkivanja. Nosili smo aparatiće, naočale, bili smo debeli, mršavi, niski ili visoki. Ili nam možda apsolutno ništa nije nedostajalo, ali kreativnost u smišljanju pogrdnih riječi od strane naših vršnjaka napajala se iz nepresušnog izvora. No, jedna stvar bila je sigurna – imali smo sigurnu zonu u svojim domovima, daleko od škole i školskih dvorišta, daleko od dječjih igrališta.

Danas je stvar ponešto drugačija, djeca više nigdje nisu sigurna, a život koji vode postao je online život, dostupan svima „od 0 do 24“. Ono što je nekad bila sigurna zona, danas je pojam koji više ne postoji.

Djeca su izložena napadima preko društvenih mreža, putem inboxa, poruka, mailova i inih načina komuniciranja.
U svemu tome, čini se da su uvrede postale sve teže, a dječji rječnik sve bezobrazniji. Ostajemo začuđeni težinom riječi koje čujemo ili pročitamo. Ostajemo zabezeknuti potencijalnim tužnim događajima koje internetsko nasilje izaziva.

Možemo nepotrebno gubiti vrijeme govoreći kako su nekoć djeca bila bolje odgojena ili kako je za sve kriv internet, ali možemo postupiti i drugačije. Možemo pokazati da neke stvari nisu smiješne, informirati djecu i mlade, nazvati neke riječi onima što stvarno jesu. Iako je tanka granica između bezazlene šale i onoga što je po definiciji internetsko nasilje, meni se stvari čine kristalno jasnima. Sve ono što je upućeno drugoj osobi a vrijeđa njene osjećaje, za mene je nasilje. Internet nije kriv, on u svojoj definiciji sadrži brojne elemente koji se mogu koristiti u pozitivne svrhe, no u ovoj priči, igrom slučaja, on je postao kolateralna žrtva internetskog nasilja. Jedna od pozitivnih strana interneta je da ga možemo iskoristiti u našoj borbi protiv internetskog nasilja; tako će on postati sredstvo kojim ćemo doprijeti do velikog broja ljudi, informirati ih i upozoriti na štetnost koju može sa sobom nositi.
A gdje sam ja u svemu tome?

Možda zbog toga što sam se u pronašla u ovoj ekipi „potlačenih“, možda zbog toga što cijelog svog života stajem na stranu slabijih, a možda zbog želje da budem dio tima koji će napraviti nešto dobro za društvenu dobrobit počašćena sam što sam dio izabranog tima koji će u sljedećih par mjeseci raditi na smanjenju količine nasilja na internetu.

Ana Tavić

OLYMPUS DIGITAL CAMERA