Svatko je od nas poseban u nečemu. Svatko ima neki skriveni talent koji čuči u nama i čeka svoju pravu priliku da izađe na svjetlo dana i zasja najjačim svjetlom. Baš nas to čini drugačijim i jedinstvenim u moru ljudi i potiče nas na razvitak. Zbog toga se osjećamo dobro jer izaziva u nama onaj osjećaj topline i svrhe, pripadnosti i često se znamo definirati time. Mnogi ljudi posjeduju slične talente što ima omogućava da se druže s ljudima koji dijele slične interese kao i oni te tu nalaze osjećaj pripadnosti.
Postoje i ljudi koji su toliko specifični da se ne uklapaju u već poznate prihvaćene grupe te ih društvo često zna izostavit zbog toga. Takve individue često znaju biti žrtve nasilja i govora mržnje. Bilo to zbog rasne pripadnosti, vjere, kulture ili seksualnosti često znaju biti odbačeni od već prihvaćenih društvenih skupina te su često meta.
Moj kamen oslonac su bili i ostali moja baka i djed. Ljubav koju sam dobio od njih hranila me i držala u svim teškim trenutcima moga života. U nekom trenutku većina nas bila je na neki način diskriminirana ili izložena govoru mržnje te ni ja nisam iznimka. Primio sam mnogo udaraca na svoj račun koji su me tjerali da preispitujem sebe. Trenutci preispitivanja i traženja uvijek su bili teški, a sama pomisao na ljubav koju sam primio od bake i djeda uvijek me podizala.
Kada vam netko pokloni bezuvjetnu ljubav i potporu, pokaže vam koliko ste mu važni, koliko im značite daje vam snagu za dalje. Tako je i meni ljubav bake i djeda dala veliki poticaj da se borim u životu, da ne odustajem od sebe. Sam njihov pogled i dodir, lijepa riječ i pohvala, poticaj su mi i danas kada njih nema. Zbog njih se trudim biti najbolja verzija sebe, biti čovjek vrijedan poštovanja i najvažnije dosljedan sebi i svojim principima. Svaki svoj osobni uspjeh posvetim njima.
Tako danas kao učitelj promatram svoje učenike i nastojim im biti najbolji mogući uzor u njihovim početcima života. Promatrajući ih nastojim iz njih izvući ono najbolje ali i ukazati im na loša ponašanja. Učenici često znaju izreći stvari koje su čuli, ne znajući njihov pravi smisao a moj je zadatak ukazati im na njihove postupke na njima prilagođen način i usklađen s njihovom dobi. Smatram da u prevenciji govora mržnje treba početi što ranije. Osvijestiti učenike što je društveno prihvatljivo a što nije. Učiti učenike toleranciji, prihvaćanju i ljubavi prema svom prijatelju iako je on drugačiji u bilo kojem obliku. Trudim se učenicima otvarati umove, učiti ih da misle svojom glavom i donose pravilne odluke.
Ljepota djeteta je u njegovoj neiskvarenosti i otvorenom umu koji će dati iskrenu emociju. Mi smo ti koji imamo zadatak omogućiti djetetu da gleda i razmišlja široko te samostalno odluči što on misli i želi.
Bojan Iličić