Budiš se ujutro, krmeljavo bacaš pogled na mobitel. Provjeriš notifikacije, mailove i novosti. Neodgovorni ljudi, bezobrazni kolege s posla ili pak lijeni studenti koji se šlepaju u timskom radu- događa se u bilo kojem razdoblju života. Već si loše volje, a tek je počeo dan.
Ajde, nema veze, vrijeme je za jutarnju kavu, pomisliš. Voliš taj svoj ritual. Dvadeset-trideset minuta za sebe, u potpunoj tišini uz najdražu šalice tople kave. Ali ne i danas. Mobitel neprestano zvoni, rokovi se nagomilavaju, ljudi su bezobrazni. Samo pozitiva, mogu ja to, ponavljaš u sebi.
Pališ komp, obveze se neće same odraditi. Prije svojih zadataka, bacaš oko na naslove na dnevnim portalima. Ne da ti se čitati sve, jer znaš da nećeš biti obogaćen za neko super iskustvo. Ali mlada si obrazovana osoba, akademski građanin, moraš biti u toku sa dnevnim vijestima i novostima! Kao što si i pretpostavio, tamo ništa novo- politika, potresi, bombaški napadi, ljudi umiru, životinje i dalje maltretiraju, a starlete i dalje žive životom kojeg svi žele. Ako si imalo empatična osoba, zatvaraš oči, duboko uzdahneš i obećaš sam sebi da više nećeš pratiti dnevne vijesti. Vrijeme je za radne obveze, ali pažnju ti privuče “ne biste vjerovali ovo!” članak. Sad si već izrevoltiran i dosta ti je kompjutera. Ne da ti se sad više ništa. Posao možeš i popodne počet raditi. Sad nije vrijeme.
Upalit ćeš tv jer si sam doma, a ne voliš tišinu. Televizor je najčešće stalno upaljen, često ni ne pratiš što se prikazuje. Počinje Dnevnik, a ti si zaboravio pakt koji si donio sam sa sobom nešto ranije. Ipak je konstruiran novi Sabor, pa moraš bit u toku. Pratiš njihove istupe u javnosti i medijske konferencije. Smetaju te njihove konstrukcije rečenica, elokvencija im i nije na razini. Sjetiš se svih onih propovijedi u svom višegodišnjem obrazovanju kako je bitno biti obrazovan i načitan, kako je važno imati bogat vokabular i biti dobar govornik. Očito ne u Hrvatskoj, pomisliš, pa posprdno ispušeš veću količinu zraka kroz nosnice i promijeniš kanal. A tamo i dalje o novoj Vladi, jer je ipak to najaktualnija tema u Hrvatskoj. Ministar koji nije ni par dana na dužnosti, a već su našli pozamašnu količinu njegovog prljavog rublja. Zapitaš se- jesu li to stvarno osobe bez morala ili jednostavno vrijeđaju našu inteligenciju? Sad ti je već stvarno dosta i tv-a i radija i svih masovnih medija. Gasiš tv i bacaš daljinski na kauč. Kasnije ćeš to požaliti jer na par minuta nećeš moći naći daljinski ispod one utvrde pokrivača, ali sad ti to pruža satisfakciju.
Ideš kuhati ručak. Usuglasiš se s ukućanima, zivkaš ih gdje su i kad će kući jer se treba dobro izorganizirati. Svi su puni obveza, a tebi je najgore kad skuhaš ručak i onda oni kasne, pa ručak bude hladan. S nekima se i zakačiš dok dogovaraš planove jer su nervozni. Iskreno, nisi ni ti najpozitivniji danas.
Mogao bi i na kavu s društvom. Već si dva dana u kući i treba ti malo socijalizacije. Ne da ti se nešto previše sređivati, nije neki dan. Taman si se spremio, bacio posljednju provjeru u ogledalu u kupaonici i pri izlasku stao s čarapom na malu lokvicu. I inače te to nervira, ali danas je sve potencirano na stotu. Brzinski mijenjaš čarape jer ne voliš kad ti je hladno i izlaziš iz kuće. Neće te razveseliti ni nove cipele, jer danas jednostavno nije dan.
Okupljate se u omiljenom kafiću. Prvotna sreća što se nalaziš s društvom pretvara se u agoniju jer si postao svjestan da ćeš sljedećih dva sata morati slušati o tuđim životima i problemima koji to zapravo nisu. Treba ti malo pozitive i lijepih tema danas, a ova kava s društvom je sve samo ne to. Nisi ni trebao izać iz kuće danas. Bolje ti je bilo doma.
Dolaziš kući, bacaš pogled na tv. Nikad ništa na ovoj televiziji, ne znam zašto uopće to plaćamo, gunđaš sebi u bradu dok ti majka misli da njoj nešto govoriš. Dolazi do nesporazuma, opet se porječkate, a ti mahnito izlaziš iz prostorije. Vrijeme je za šetnju psa, to te ionako uvijek opušta. Dok uzimaš povodac, kroz glavu ti prolazi stih “Bože, kakav dan” iz jedne od Rundekovih pjesama.
Sutra je novi dan, bit će bolje, prolazi ti mislima dok se gubiš u mraku zimske noći.
Ana Tavić
*Illustration by: Mali Fischer