Svakodnevno se susrećemo s predrasudama. Predrasude mogu biti usmjerene prema pojedincu ili određenim skupinama na temelju podrijetla, rase, klasne pripadnosti, starosne dobi, tjelesnih sposobnosti, religijskih uvjerenja, seksualnog opredjeljenja itd. U slučaju da predrasudu provodimo u praksi tada govorimo o diskriminaciji. Često se susrećemo s diskriminacijom i upravo ovom kampanjom radimo na prevenciji svih oblika govora mržnje.
Mnogi ljudi danas vjeruju kako ne postoji spolna diskriminacija. Često se susrećemo s podjelama između muško – ženskih poslova. Od malih nogu nas društvo uči koje poslove bi trebali obavljati muškarci (poslovi vezani uz liderstvo i snagu), a koje žene (poslovi vezani uz brižnost i skrb). Vremena su se promijenila i žene su se izborile za svoja prava, ali u kojoj količini? Na visoko pozicioniranim poslovima i dalje vladaju muškarci.
U prilogu Nove Tv nedavno je bila riječ o prvoj hrvatskoj neurokirurginji. Riječ koja se nije upotrebljavala u hrvatskom jeziku jer je to mjesto bilo rezervirano samo za muškarce. Kako ona kaže: „Da nisam žena – ove priče i ne bi bilo. Shvaćate?“. Ovo je samo jedan od primjera gdje se vrši diskriminacija. Smatra se da se žene boje, lakše ih je slomiti, nemaju samopouzdanja, imaju čudne metode, ne znaju stati jedna iza druge i sl. Tako vidimo da je manjak zaposlenih osoba ženskog spola u politici, velikim korporacijama,policiji i sl. Često u oglasima za posao možemo naći da u opisu posla traže određene kompetencije koje zadovoljava određeni spol. Promjena je potrebna.
Poznajem mnoge snažne žene koje se bore protiv spolne diskriminacije i otvaraju put novim generacijama koje će pronaći svoje mjesto u društvu i izjednačiti šanse između spolova. Žene se bore za svoja prava i trebamo im pomoći u tom. Pružiti svakoj osobi šansu da se pokaže i zauzme svoje mjesto u skladu s znanjem i stručnošću. Trebamo biti društvo koje će pomagati, a ne diskriminirati te sukladno s time rasti i razvijati se.
Bojan Iličić
*Fotografija : www.libela.org