On ustaje oko podneva. Živi u stanu na Trešnjevci, dovoljno velikom za njega i cimericu koju gotovo ni ne viđa. Mogao bi na predavanje. Ili možda ne. Hladno mu je – zaboravio je upaliti grijanje. Dolazi u kuhinju gdje zatiče praznu bocu tequile. Razmišlja je li to cimerica sinoć ostavila ili je to ista ona njegova od prije dva tjedna. Ne mari. Radi si sendvič sa sirom.
Ona ustaje u 6. Ne voli jutra, a treba joj sto godina da se spremi. I uz to stalno kasni. Ali više ne smije – tek joj je drugi dan na poslu. Jako je zabrinuta jer misli da šefica nije zadovoljna njom. Jučer joj je za svaku sitnicu prigovarala, no tješi se da je to dok malo ne uđe u posao, vidi kako salon diše i upozna ljude. „Bit će lakše kasnije“, razmišlja. Traje cijelu vječnost dok si pokuša nacrtati obrve. Gotova je. Asimetrične su. Morat će ispočetka.
On je htio dobar početak ovoga semestra – bez zabušavanja. Ali što se dogodilo: filozofija da je važnije slijediti svoje interese od formalnog obrazovanja ponovno je prevagnula. Pa sad piše glazbenu kritiku za internet portal u kojem je pronašao srodnu dušu, umjesto da uči za kolokvij. No pisanje i glazba, pisanje o glazbi – kako to odbiti?! Kako odbiti ponudu da bude istraživač, estetik, stvaralac nečega tako opojnog, milog, sigurnog, a opet prozirnog, neuhvatljivog, nestalnog i nestvarnog kao što je glazba? I onda ga nije briga što je prekosutra kolokvij i što tjednima nije uredio svoju bradu u kojoj sad već komotno može skrivati predmete. On zna što želi i voli.
Ona stoji uz prozor kada dolazi prva mušterija. Prosijedi muškarac od pedesetak godina – želi samo malo skratiti. Ima mrvice od doručka u brkovima. Odvratno. Zamisli ženu koja to ljubi, pa sazna usput njegova zadnja tri obroka. Tako joj je drago što njezin dečko nema ni brkove ni bradu. Baš ne podnosi to. Ustvari nitko iz njihovog društva nema. Tako barem ne izgledaju kao beskućnici.
On razmišlja što će obući, ali u njegovom ormaru nalaze se samo dvije krajnosti – ono za što bi njegovi prijatelji rekli da je sigurno ukrao od beskućnika i fina odijela. A dobio je poruku od Vanje. A Vanja….. Vanja. Idu u neki vege-restoran, pa onda na pivo. Večeras bi moglo biti super. Samo ne treba biti nervozan, nego sve kul odraditi. Napokon pauza od igrica, nogometa i lakova za nokte. Baš mrzi takve ljude.
Ona nakon nekoliko sati prvi puta sjedne i primijeti da joj je pukao nokat. Krasno, a tek ih je sinoć sredila. Ali njemu ni to, ni zguljeni lak, ni očajan izrast neće smetati. Doći će ga bodriti na utakmici, a nakon toga idu skupa na rođendan. On kao ozbiljan sportaš ne pije, što joj je jako drago, pa uvijek mogu zajedno biti „party breakeri“ koji neće raditi zabavne gluposti od kojih nastaju najbolje priče.
On u trku uskače u prepun tramvaj, ulazi u zadnji tren prije nego se vrata zatvore. U zaletu se zabija u muškarca koji se okreće i po boji glasa otkriva da je nešto deblja djevojka. Ona je sigurno u pms-u, pa mu cvili da je neciviliziran, na što joj on još pod dojmom fizičkog izgleda uzvraća nekom kratkom o zauzimanju trećine tramvaja. Čita neku knjigu od de Saussurea za koju nije siguran je li to ona za kolokvij, ali ga nije previše briga jer se i onako ne može koncentrirati. Razmišlja kako je sretan.
Ona je pomela salon i sprema se izići da se nađe s njim. Bilo je sasvim u redu danas – jutros je bez razloga paničarila. A mama joj je govorila da ništa neće biti od nje s tom srednjom frizerskom. To su joj govorili i kad bi na hrvatskom rekla da ne voli čitati i da je glupa. Ali nju ne dira – danas se iskazala i vidi da je dobra u onom čemu radi. Razmišlja kako je sretna.
Oni su različiti – krajnje, dijametralno, potpuno. Ono što on ne voli, ona voli, a njoj su njegove strasti dosadne. Prepuni su stereotipa, ali oni jesu realni ljudi. Možemo kraj njih proći na ulici, vidjeti ih zajedno u tramvaju, a oni kao da će pripadati dva različita svijeta, kao da žive u dva balončića različite boje. Zato su malo i zločesti – jer nemaju uvid u taj drugi svijet. Ipak, oni su oboje jednako vrijedni. Imaju jednako dostojanstvo i jednako su važni. Zbog toga je ovaj svijet toliko čudesan – prepun je dragocjenih šarenih balončića. Nemojmo ih bušiti.
*to burst someone’s bubble = dati nekome informaciju koja će ga razočarati; uništiti nečija očekivanja; pokvariti nečij trenutak sreće
Petra Galović