Subotnje jutro donijelo je snijeg u moj kraj. Djeca su izašla na ulice i livade uživati u zimskim radostima, a odrasli čiste snijeg sa svojih prilaza. Vozeći se automobilom promatrao sam okolinu oko sebe, okićene kuće i dvorišta te okićene ulice koje odaju da božićni duh još traje.
Na radiju je zasvirala pjesma koju dugo nisam čuo te me vratila godinama unatrag. Podsjetila me na jedan prošli božić u kojemu sam uživao sa svojom obitelji i mojom bakom. Prvi taktovi pjesme iz meni izvlače osmjeh i misao: „Pa ovu pjesmu nisam čuo godinama“. Počinju riječi pjesme, a ja počinjem pjevati. Dobro je što sam sam u autu pa me nitko ne čuje, a upravo mi to daje slobodu da zapjevam iz sveg glasa. Dok pjesma traje meni se vraćaju slike tog božića te u meni kolaju razne emocije. Sve te lijepe uspomene, osmjesi, ljubav. Poznati je to osjećaj ljubavi koju ti samo bližnji mogu dati, osjećaj topline i sigurnost doma. Kako se pjesma privodi kraju, tako se i moje vrtoglave emocije stišavaju i ostaje jedan gorak okus jer moja baka više nije s nama.
Počeo sam razmišljati koliko glazba ima utjecaj na moj život i koliko trenutaka svoga života povezujem s njom. Kako glazba liječi i koliko riječi mogu biti snažne, te trenutak kada je pjesma kao stvorena za tebe i točno opisuje kako se osjećaš. Prisjećam se glazbe koju sam slušao kao klinac kada glazba ima svrhu da te zabavi, glazbu u srednjoj školi kada bilježi prve jake ljubavne emocije, glazbu na faksu koja odražava jednu novu eru, odrastanje i novi način zabave, te koju glazbu slušam sada kao odrasla osoba. Stilovi glazbe su se kroz godine mijenjali, ali njen utjecaj na mene ne slabi.
Na mobitelu imam folder meni dragih pjesama koje su obilježile neki trenutak moga života. Neke su sretne i obilježavaju velike trenutke, a neke su mi pomogle u najtežim trenutcima kada sam samo utjehu mogao pronaći u glazbi. Danas slušam svu tu glazbu i s godinama se moj folder povećava. Nastaju nove pjesme koje obilježavaju nove trenutke i veselim se svakoj budućoj pjesmi koja će zaustaviti vrijeme, sačuvati sjećanje i emociju, te biti uz mene kada mi je potrebna.
Bojan Iličić