Danas je baš bezvezan dan, vrti mi se u glavi dok promatram kako večer zamjenjuje dnevno svjetlo. Danas nisam obavila baš ništa od onoga što sam namjeravala, nastavljam u istom tonu i promatram hrpu kopiranih knjiga od kojih mi se diže kosa na glavi, a želudac se skupi u čvor. Bilo bi pametnije da sam cijeli dan provela na kavi na suncu, u šetnji, gledajući filmove ili barem spavajući…
U tom trenutku postanem svjesna pjesme koja svira i riječi „I hear in my mind all of these voices, I hear in my mind all of these words…“ i prsni koš mi se odjednom naglo krene puniti pozitivom. Teško mi je disati, neprestano dolaze neke pozitivne misli i sama sam sebi neprepoznatljiva. Još sinoć sam bezvoljno legla u krevet uz humorističnu seriju koja me nimalo nije nasmijala, a sada se smiješim bez razloga.
Ej, glupačo, danas nije bezvezan dan! Danas si se probudila, znaš li koliko ljudi ne doživi tu sitnicu koju uzimaš zdravo za gotovo? Probudila si se i čokoladno je pseto domigoljilo do tvojeg obraza da te podsjeti da je svijet budan i živ, da vas čeka da mu se pridružite. Oprala si zube i odraz u ogledalu ti je baš odgovarao. Nerazbuđena, sebi si djelovala skroz simpatično. Lice ti je bilo svježe i čisto, nije ti smetala činjenica što nemaš ni zrnce šminke na njemu. Zgrabila si jaknu i psa i krenula u šetnju.
Ništa se spektakularno nije dogodilo, ali priznaj da si se više od jednom nasmiješila tom četveronožnom luđaku koji povlači uzicu kao da tri dana nije napustio stan. Kada je zalajao na susjeda koji vas je odlučio pratiti prečacem koji ste odabrali, smijeh ti je pobjegao iz grla.
Doručak je bio baš ukusan, pojela si ga uz ekran i listanje članaka. Stopala omotanih u prekrivač, u tišini stana, uživala si u tom jutarnjem ritualu. Bez vriske, bez svađe, bez straha… kako si ti sretna, glupačo jedna!
Sama si sebi bila smiješna u pokušajima učenja koje si prekinula spremanjem ručka. Tikvice i rajčice su se divno sljubile s okusom bijelog vina, dan je obećavao da se još mnogo toga može napraviti dok si sjedila za osunčanim stolom.
U liječničkoj ordinaciji si dobila nalaz krvi popraćen riječima „ovo uokvirite i poklonite ocu koji se uvijek boji da vam je krv slaba, krv vam je savršena“. Ej, glupačo, zdrava si. Ništa te ne boli, vjetar je stao, a četveronožni prijatelj te čeka ispred ordinacije. Za par će trenutaka bijesno lajati na vodene prskalice koje zalijevaju tratinu pred lokalnim hotelom. Potom će uskočiti u rijeku i otvoriti sezonu kupanja. Strpljivo će te sačekati pred poštom dok predigneš paket i zajedno ćete otrčati natrag u stan. Tamo ćeš prekršiti odluku o poslijepodnevnom učenju, ali ćeš iskoristiti sunce i slušati glazbu u dvorištu.
I nekada, otprilike kada se uvučeš u stan, a dnevna svjetlost nestane pred mrakom, usudit ćeš se pomisliti da je današnji dan bio bezvezan. Dan prepun trenutaka prepunih života u tvojoj će glavi biti promašen i izgubljen. Glupačo.
Kristina Tešija