Mirna je oduvijek bila vesela i pozitivna djevojčica, sve do jedne zime. Vidjela je svoje slike s ružnim natpisima – Debela si…ružna si…krava… Od tada se nešto u njoj slomilo, postala je još više povučenija u sebe, zatvorenija i pitala se: Zašto sam ja drugačija, tko mi to radi, što sam napravila?
Mirna je te godine prolazila kroz jedno traumatično iskustvo u privatnom životu. Obiteljski dom koji je oduvijek bio njena sigurna luka postao je “ratno polje“ gdje su se njezini roditelji neprestano svađali i na kraju odlučili rastati. Roditeljima se činilo da Mirna to dobro podnosi ali nešto je u njoj vrištalo, a oni to nisu vidjeli. Nije razumjela zašto su donedavno bili skladna obitelj puna ljubavi, a sada svatko ide na svoju stranu. Sramila se i nije željela pričati o tome već je počela nekontrolirano jesti i tražiti utjehu u bakinim kolačima i drugoj hrani. Miris hrane, novi okusi budili su u njoj osjećaj sreće i ispunjenosti jer tada nije razmišljala ni o ničemu. Kako je voljela jesti tako je i njena kilaža rasla ali nju to nije smetalo jer je tada bila sretna.
Nadala se da će povratak u školu i prijatelji barem malo maknuti misli s problema s kojima se nosila, iako nije imala potrebe dijeliti svoje probleme s prijateljima jer ju oni ne bi razumjeli već samo zezali. Školska godina je počela kao i obično, Mirna se zaokupila učenjem i prijateljima i činilo se da je sve bolje dok je jednog dana nije nazvala najbolja prijateljica Ana i rekla da je vidjela kako su njene slike ispisane s ružnim riječima, komentarima, uspoređivali su je s medvjedom, Michelinkom, kravom i sl. Djeca iz razreda su joj se smijala i međusobno dijelila te slike među sobom, nastavljajući je dalje zadirkivati. Mirna se u potpunosti slomila, više nije htjela ići u školi, niti doma se nije osjećala sretnom. Nastavila je nekontrolirano jesti i postala depresivna.
Mirnina razrednica je bila profesorica puna razumjevanja i brige za svoje učenike te je primjetila da s Mirnom nešto nije u redu. Primjetila je njenu odsutnost na satu i izvan nastave. Razgovarala je s njom i nakon toga odlučila stati tome na kraj. Zamolila je Mirninog profesora informatike da joj pomogne. On je proučio slike, komentare i naišao na trag. Radilo se o četiri djevojčice iz Mirninog razreda koje su na satu informatike radile te slike, objavljivale i slale dalje. U njima su vrijeđale Mirnu i ismijavale njen izgled i posebice debljinu. Četiri nepunoljetne djevojčice su Mirnin i ovako već težak život učinile noćnom morom. Ostavile su neizbrisiv trag, a toga nisu bile niti svijesne.
Mirnin život se nakon nekog vremena vratio u normalu, ali ona više nije bila ista.