Igra

12669738_545801722253461_1652658533_o U razgovoru s učenicima radio sam kulturu ponašanja, zavičaja i običaja. Cilj je bio da djeca razmisle što ih spaja i omogućava im da žive u mješovitom društvu. U razgovoru su sudjelovali učenici Hrvatske nacionalnosti i učenici Romske populacije kao manjina u Hrvatskoj.

Uočavali smo sličnosti i razlike među nama. Različiti su po visini, boji kože, kose, po odjeći, znanju i jeziku kojim govorimo. Slični su po godinama, stvarima koje volimo i stvarima koje želimo. Dječje želje su uvijek skromne i u skladu s njihovim godinama.

Način gdje su sva djeca ista i gdje vrijede za sve ista pravila učenici su pronašli u igri. Igra ne zahtjeva razliku u odjeći, obući, visini, boje kože i sl. Igra je radost, veselje i način da se svi osjećamo dobro. Igra nas povezuje i u njezinim pravilima svi smo jednaki.

Učenici su zajedništvo likovno prikazali uz igre na igralištu, igranjem nogometa i zajedničkim vježbanjem. Na njihovim crtežima prevladavaju vesele boje i veliki osmjesi krase njihova lica.

Na upit koje je boje njihova kože učenici su spremno odgovorili „kožne boje“, što savršeno obilježava tu dječju naivnost u kojoj boja kože, vjera, spol ili sl. ne igraju ulogu i ne dijeli ih, već postaje jedinstvo i sloga koju postižu kroz igru, a kroz igru uče kako živjeti zajednički jedni s drugima.

Bojan Iličić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *