Sjedamo u kafić. Napokon smo se uspjeli naći. Dogovaramo ovu kavu već mjesec dana. Oboje smo vrlo zauzeti i teško nalazimo termin koji oboma odgovara. Nismo se vidjeli već duži period vremena i imamo jako puno novosti koje si želimo međusobno podijeliti.
“Znaš, konačno sam kupio kartu za Island. Konačno je pala cijena aviokarte!”
“Aha, znam, vidjela sam neki dan na fejsu. Podijelio si sliku. Predobro! Ja sam oduvijek htjela posjetiti Reykjavik.”
“Aha, da, zaboravio sam… Ja isto imam velika očekivanja, nadam se da će biti super!”
[Tišina]
“Ej, nisam ti rekao, prošli vikend mi je došao onaj frend iz Karlovca i onaj jedan iz Slovenije. Išli smo na vikend u Beč!”
“Ajme, da, vidjela sam da ste se check-inali. Baš super, Beč je super u ovo blagdansko vrijeme.”
“Mhm. A što ima s tobom?”
“A niš, posao-kuća-posao. Vikend. I tako. Ustvari, bila sam nedavno na treningu u Splitu.”
“Aha, da, da. Vidio sam da si tagirana na nekim slikama na fejsu, ali nisam skužio šta je to.”
Zanimljivo je to. I nekako ironično. Nikad nismo bili otuđeniji, a nikad nismo više znali o svojim prijateljima. Zapravo, prijateljima i poznanicima. Nemamo potrebu za konverzacijom. Dolazimo doma, umorni od svojih poslova i predavanja. Sjedamo za radni stol i palimo kompjutere. Umorni smo, potreban nam je mir, želimo druženje, ali ne da nas i ljudi tlače. Ulogiravamo se u fejs, scrollamo dok nam ne dosadi. Čitamo o tuđim životima. Socijaliziramo se, ali ne u pravom smislu te riječi. Dijelimo svoje osobne fotografije, fotografije djece, fotografije iz spavaćih soba i kupaonica sa svojim prijateljima. I poznanicima. I s onim ljudima koje smo nekad upoznali pri nekom izlasku, a ne znamo im ni prezime.
Ne da nam se na kavu. Treba se dignuti s kauča, obući se i doći do kafića. A vani je hladno. Ili pretoplo. Ili nam se jednostavno ne da. Ili nemamo vremena. Uzimamo mobitele u ruke i dva sata izmjenjujemo poruke preko Whatsappa. Družimo se, a fizički se ne vidimo. I jednoj i drugoj treba do kafića 20 minuta. Ali baš nam se danas nekako ne da. Pa malo prije smo došle doma!
Tog vikenda smo smogli snage da konačno izađemo van i da se družimo s pravim ljudima. Obavezno se tagiramo, kako bi svi naši fejs-prijatelji koji su ostali doma znali da smo mi vani i da je nama super. Tagiramo i sve prijatelje koji su s nama izašli da pokažemo kako smo društveni i kako imamo puno prijatelja. Fotkamo svoje outfite da ovjekovječimo kako smo lijepi i zgodni.
Živimo savršene živote. Sve imamo, a nemamo ništa.
Nikad nismo bili usamljeniji.