Tina je popularna. Ima 16 godina, bavi se tenisom i odlikašica je u školi. Ima lijepo lice i skladno je građena. Nije još nikad imala dečka, što nije u skladu s glasinama koje o njoj kruže po školi. Tina dolazi iz imućne obitelji i uvijek je odjevena po posljednjoj modi. Mnogo je cura u školi koje su ljubomorne i koje joj svakodnevno upućuju razne komentare. Tina se samo nasmije i glumi da je to ne pogađa, no duboko u sebi osjeća se nesigurno. Osjeća se ružno, iako ima savršeno plavu kosu, a svaka vlas joj stoji na svom mjestu. Na licu nema nijednog prištića. Ne sviđaju joj se njen nos, usne, uši, misli da je predebela.
Tina svaki dan nakon škole ima trening, nakon kojeg žuri doma kako bi ispunila svoje srednjoškolske obveze. U pauzi od učenja ponekad se ulogira na društvene mreže na kojima ima korisnički račun. Nerijetko nalazi svakakve pogrdne komentare upućene njoj. Tako je bilo i danas. Pročitala je par anonimnih komentara koji su je rastužili. “Glupa si i debela, dečki te vole samo zato što si laka.” “Fakat ne kužimo zašto ljudi misle da si lijepa, imaš čudnu glavu i debela si. Crkni.” “Razmažena si bogatašica, sva sreća da imaš novaca jer svojom inteligencijom nećeš ništa napraviti.”
Tina se polako dignula sa svog stolca i prošetala do terase. Trebalo joj je svježeg zraka. Zapalila je cigaretu jer je znala da joj roditelja još nema doma. Tata joj je poznati odvjetnik i viđa ga ne češće od dvaput tjedno. Mama joj je poznata kirurginja i stalno je na poslu. Evo, Tina se i sada bezuspješno pokušala sjetiti kad ju je zadnji put vidjela. Počela je razmišljati zašto su ljudi tako zli. Zašto joj upućuju takve komentare, a ni ne znaju je? Zašto ne promisle prije komentiranja da i ona ima osjećaje i da nije ugodno pročitati takve komentare o sebi? Osjećala se potišteno, nekoncentrirano i više nije imala volje za učenjem. “Nema veze, napravit ću pauzu”, pomislila je, “ionako je već vrijeme večere.”
Na stolu je pronašla poruku- “Išla sam na kongres u Pariz. Vraćam se za 5 dana. Pusa, mama”. Glasno je uzdahnula i složila si sendvič od namirnica koje je našla u frižideru. “Vrijeme je da se vratim učenju”, pomislila je, “već je prošlo sat vremena.” No, prije toga, htjela je provjeriti svoj sandučić elektronske pošte. Par promocija, neki katalozi, ništa bitno. Prijateljica joj još uvijek nije poslala skriptu. “Nema veze”, pomislila je, prije toga ionako mora izvježbati matematiku i ponoviti biologiju. Taman je počela sklapati laptop, kad joj je stigla notifikacija.
Privatna poruka od najbolje prijateljice. “Daj vidi ovu, kao neki mrtvac izgleda. Ova crna kosa joj nikako ne stoji, izgleda ko da je kantu ulja izlila na glavu. Mogla bi se nekad i oprati. Haha, a vidi joj pirs, ko krava neka. Ružna je ko noć. Btw, kako ti ide matematika? ” Tina se nasmijala i kratko napisala: “Haha, da, fakat. Da ne kupuje toliko eyelinera, možda bi imala i za šampon. Učim sad. ;)”
Tina je sklopila laptop i vratila se rješavanju jednadžbi s dvjema nepoznanicama.
Ana Tavić