Svatko od nas ima nešto što može pružiti svijetu. Svatko od nas ima sposobnost pomaganja i iznimno me veseli kada vidim kako pomažemo jedni drugima. Pomoći možemo na mnoge načine i svatko u skladu s svojim mogućnostima. Humanitarne akcije su dobar početak i svatko od nas se može priključiti, bilo to volonterski ili kao donator. Posebno me veseli kada ljudi prepoznaju osobu u nevolji i odluče pomoći. Mnogo ljudi žive tešku životnu priču, ali postoje ljudi u našoj okolini koji su spremni pomoći pa makar i na najsitniji način. Kada pomognemo nekome dobro se osjećamo, znamo da smo mu makar taj dan uljepšali i olakšali, a nekada i topla riječ puno znači. Takvi ljudi znaju da tu nema mjesta za mržnji ili bilo koji oblik nje, tu samo postoji ona primarna potreba da pomognemo jedni drugima.
U novinama smo čitali o čovjeku koji je u trgovini primijetio da starica krade. On je prepoznao da ta žena nije lopov nego osoba u nevolji kojoj je potrebna pomoć. Razmišljao je o njoj kao o nečijoj majci, vjerojatno i o svojoj majci i odlučio je pomoći. Pružio joj je novac i otišao. Znao je da su riječi suvišne i da taj novac neće promijeniti njenu situaciju, ali će joj pomoći da se snađe na par dana. On sebe ne smatra junakom ali on upravo to i je, junak u ovoj priči, u ovom vremenu. Našao se u pravom trenutku na pravom mjestu i pomogao nekome. Ima razvijenu empatiju koja mu je pomogla prepoznati osobu u nevolji i on će sa sigurnošću pomoći još nekome ako bude u mogućnosti.
Na televiziji smo mogli pratiti priču o mladom muškarcu koji se bori s težinom. Tjelesna masa mu je prešla dozvoljenu točku te on danas ima problema s obavljanjem i najjednostavnijih zadataka koje mi uzimamo zdravo za gotovo. On sanja o šetnji parkom, ispijanju kava s društvom na šetnici, on sanja o normalnom životu. Vjerujem da mu je bilo teško ispričati svoju priču, ali kada se ohrabrio javilo se mnogo ljudi koji mu žele pomoći. Jedan gospodin će mu načiniti vagu, drugi krevet. Posebno me razveselilo kada sam vidio svog poznanika koji je osobni trener te je odlučio svoje slobodno vrijeme posvetiti ovom mladiću i pomoći mu da ostvari svoje želje. On mu nudi svoje znanje i naučene sposobnosti da zajedno prevladaju prepreke koje ih čekaju. I on je jedan od junaka.
Povezujući ove dvije priče i novinari imaju veliku ulogu u našim životima. Pomažu nam približiti svakodnevne priče iz svih krajeva lijepe naše, te nam omogućuju da saznamo za nekoga u potrebi u našem bližem okruženju, te i oni postaju junaci. Tako smo saznali za obitelj u Komarevu koja je živjela u jako lošim uvjetima, ali uz pomoć dobrih ljudi ovih dana su se uselili u novu kuću u kojoj sada jedan mladić ima svoju sobu. Za njega i za mene svi su ti ljudi junaci, junaci našeg vremena.
Kroz humanitarne akcije koje provode učenici u školama i oni postaju junaci. Mali junaci koji razumiju da postoje osobe koje teško žive i da je na nama zadatak da poboljšamo i pomognemo u skladu s našim mogućnostima. Humanitarna akcije koju provodimo u našoj školi zove se „Tajni prijatelj“ i učenici pomažu ne znajući kojem je njihovom prijatelju pomoć namijenjena jer ne želimo izlagati učenike neugodnosti. Svaki učitelji jako dobro zna kojem je djetetu u njihovom razredu pomoć potrebna i kome će je namijeniti. Vjerujem da će ti mali junaci kroz život postati veliki junaci.
Postoje mnogi junaci u našim životima, nevidljivi a spremni dati svoje znanje, energiju, sposobnosti i slobodno vrijeme da pomognu i uvesele nekoga. Pomoći drugima znači pomoći i sebi. Svi smo međusobno povezani i činimo jednu mrežu, mrežu junaka koji svakodnevne situacije čine boljima. Svaka promjena u svijetu mora doći od nas, mi smo pokretači i osobe koje mogu poboljšati svijet i stvoriti mjesto gdje mržnji i govoru mržnje nema mjesta.
Bojan Iličić