Mislim da ljudi često zaboravljaju koliko je ljudski mrziti. Zaborave da je riječ o emociji ništa malicioznijoj od zaljubljivanja.
Na mnogim emocijama se mora raditi, kao što su sreća, osjećaj zadovoljstva i ispunjenja, ali neke pak nitko od nas ne priziva i one se svejedno pojave. Onda mislimo da su tu samo da nas muče, kad je zapravo istina ta da one služe kako bi nas motivirale da nešto promijenimo.
Samo ako uzmete hranu kao primjer, dobit ćete nekoliko razina mržnje. Možete mrziti nešto specifično, kao što je brokula, čisto zato jer ne volite okus, jer ste bili prisiljeni jesti je svakog utorka. Možete mrziti meso, zato jer ne želite da netkomora umrijeti kako biste vi mogli jesti. Možete mrziti jednu vrstu majoneze, zato jer je druga ukusnija pa onda, nakon što ste se jednom zeznuli, više nikad nećete napravit istu grešku.
Osim vaše majke, nitko vam neće reći da nije u redu to što mrzite određenu vrstu ili pripremu hrane. To je u potpunosti vaša stvar i, osim ako vam doktor ne predloži drugačije, možete jesti što god želite.
Kad smo već na hrani, uzmimo određenu vrstu ljudi koja mrzi druge zbog njihove prehrane. Iako i ovdje ima svakakvih, često najglasniji su oni koji mrze to što drugi ne mrze ono što oni mrze… Tako imamo glasne vegetarijance ili vegane koji mrze mesojede samo zato jer su mesojedi, kao što ima i mesojeda koji mrze čovjeka za susjednim stolom koji je u nekom trenutku, nekome spomenuo da je vegetarijanac.
Samo na primjeru hrane, dobili smo dvije različite vrste mržnje. Jedna koja je interna, vezana uz nas, i druga, koja je eksterna, odnosno ,vezana uz druge.
Naravno, lako je promijeniti se po pitanju hrane, jednostavno prestati jesti određenu stvar, ali zamislite da mrzite nešto drugo. Recimo, možete mrziti to što ponovno niste uspostavili dijetu koja traje dulje od dva tjedna. Možda mrzite to što svaki tjedan svoje ciljeve prebacujete na onaj sljedeći. Možda mrzite to što drugi puno jasnije mogu definirati svoje ambicije i želje, a vi nemate pojma što želite biti i što možete raditi i što ste sposobni naučiti.
Ta mržnja prema samom sebi tjera nas da se ustanemo i napravimo prvi korak. Upravo taj korak je najteža stvar koju čovjek može napraviti, ali samo tako se može naučiti hodati.
Moramo poštivati nezadovoljstvo i moramo uvijek pokušavati promijeniti stvari. Pa čak i ako se na tom našem putu nađu problemi, čak i ako sve što radimo završi porazom, ono što ljudi moraju zapamtiti je da život nije jednostavan i da je sve u svijetu nastalo zato što je poraza bilo toliko mnogo da je jednostavno statistička vjerojatnost za uspjehom pri svakom bila sve veća.
Dakle, da… Dobro je mrziti dijelove sebe, jer mržnja može biti dio formule koja dovodi do uspjeha.
Mrziti druge, s druge strane, neprirodno je i besmisleno iskustvo. Mnogi žele promijeniti druge, pretvoriti ih u nešto što viče liči njima samima, ali ono što zaboravljaju je da to stvara nerješivi paradoks.
Ako osoba A želi da osoba B bude sličnija njoj, ne postoji razlog zašto osoba B ne bi mislila istu stvar, samo upućenu u drugome smjeru. Svatko od nas centar je svoga svijeta, sve gledamo kroz svoje oči i sve što ikada znamo procesirali smo svojim mozgom. Za tu osobu, koja je centar svijeta, svi drugi ljudi su drugačiji. Grupacije karaktera samo nas ograničavaju od idiosinkratičnosti koju bismo trebali poštivati. Jer ipak, sve što imamo stvorili su upravo takvi ljudi, koji ne žele svoj način razmišljanja staviti u kutiju koja je dugačka i široka točno onoliko koliko je netko drugi zacrtao.
Nepoštivanje drugih zbog njihovog spola, vjere, nacionalnosti , seksualne orijentacije ili ikakve „neobičnosti“ nikako ne može donijeti do internih promjena. Jedino što radi je otežava život drugima.
Zašto bi onda to itko htio?
Ja takve ljude ne mogu objasniti, shvatiti ili poštivati. Na podosta licemjeran način, ja bih volio da se oni promijene, što je točno ono što rade oni. Samo što ja neću napraviti ništa po tom pitanju. Ja znam ono što ja jesam, jer ja sam centar svoga svijeta. Isto tako, vi znate ono što ste vi. Umjesto da mrzite druge, mrzite dijelove sebe koje može učiniti boljima. Nemojte da itko drugi ograničava vaše djelovanje. Nemojte ući u kutiju sličnu njihovom, koja se razlikuje samo po boji, a zapravo je ista.
Korijen naše utjecajnosti potječe od nas samih. Zato trebamo usavršiti sebe što više možemo.
I zato je dobro mrziti ljudski, jer ono stvarno može biti rezultat nečeg dobrog. Kako bismo to postigli, najvažnije je da mi sami izaberemo značenje te riječi, uzmemo sva njezina slova i damo im smisao.
Illustration: Cem Kızıltuğ
