Bojiš li se kritike drugih? Smatraš li da je bitno mišljenje drugih o tebi? Opterećuje li te kada čuješ da drugi pričaju ružno o tebi? Prilagođavaš li sebe i svoje ponašanje prema društvu? Plačeš li potajno u svojoj sobi zbog ponaša drugih? Tračaš li ti druge? Ponašaš li se onako kako ne bi želio da se drugi ponašaju prema tebi?
Ako je odgovor na bilo što DA, nastavi čitati.
Kada odrastamo roditelji nas uče da ako dobijemo 5 iz matematike ili pospremimo suđe ćemo dobiti nagradu, ponašamo se kako bi drugi htjeli prvo zbog nagrade, zatim jer ćemo biti prihvaćeni i voljeni. A voliš li ti sebe? Što to znači voljeti sebe?
Voljeti sebe znači prihvatiti sebe takav kakav jesi sa svim svojim manama i vrlinama jer ti vrijediš kao osoba i svi smo posebni. Ne to nije rekla tvoja mama samo zato jer te voli nego jer je iskusila na svojoj koži onu poznatu „Ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije“. Mama ne želi da i ti prolaziš isto iako je svjesna da se moraš ponekad opeći da bi osjetio na svojoj koži da je vatra opasna.
Na putu do Mora… sa Strancem
Krenula sam u rano jutro, jedne subote, autobusom iz Zagreba na put do Mora. Dobila sam sjedalo broj 11 i do mene je sjeo Stranac od nekih 75 godina pun životnog iskustva i strpljenja. Pitao me mnoga pitanja ali mi je i pričao priče o svom životu. Pričao mi je kako živi u kući kraj mora, kako je pusto zimi a opet lijepo. Ljeti je sve puno ljudi ali on i tu pronalazi ljepotu. Stranac ima 2 unuka u Zagrebu i jako ih voli posjećivati iako zna da oni žive svoj život daleko od njega. Ispočetka sam pomislila zar će tako cijelim putem do Mora. Kasnije sam ipak shvatila da Stranac priča jako zanimljive priče iz svog bogatog životnog iskustva i da je poprilično zanimljiv sugovornik. Kada bolje razmislim Stranac nije niti puno pričao, samo je postavljao dosta pitanja. Pitanja su najbolji način da nekog upoznaš, rekao mi je, a on je tada odlučio bolje upoznati baš mene.
Zanimljivo je kako nekad nekom Strancu kojeg upoznamo u jednom trenutku našeg života možemo reći više o svom životu i problemima nego roditeljima i prijateljima. Stranac te vidi sada onakav kakav jesi pred njim, ne zna tvoju prošlost i tebe. Njegov savjet ti znači tada više, od možda prijatelja/roditelja, jer ti ga on nije morao dati, a dao ti ga je dobronamjerno. Taj Stranac ti nije mama koja ti želi samo najbolje ili najbolji prijatelj koji ti mora dati savjet jer ga tražiš. Možda je baš on prošao ono što tebe muči i može te bolje razumjeti. Nema predrasuda i samo te sluša, a ako njegov savjet ti možda i posluži. Možda se samo zatekao u pravo vrijeme na pravom mjestu da bi pomogao tebi. Možda samo želi skratiti putovanje razgovorom.
Sa Strancem se ne pravimo biti bolji nego što jesmo jer njega smo vidjeli sada i tko zna kada. S njim smo pravi mi. Ne bojimo se osuda, kritika, mišljenja, komentara i što li on misli o nama. O njemu ne razmišljamo ako je rekao nešto što nam ne paše jer ga možda više nikad nećemo vidjeti. Ne smeta nam njegov komentar jer ćemo mu reći što mislimo ili ćemo biti u miru, jer smo zaključili da je to pametnije nego biti u pravu. Više ćemo slušati, a manje pričati. Možda ćemo samo sjediti jedan kraj drugog, disati isti zrak, uživati u krajoliku i čekati dolazak na More.
Fotografija: Srđan Hulak