Odrasle djevojčice

U posljednje sam vrijeme razvila neku čudnu naviku buđenja u pet ili šest sati ujutro, nakon čega škiljim pola sata u ekran mobitela sve dok napokon opet ne zaspim i probudim se kasnije nego što sam planirala. Dogodilo se to i jutros, dok sam scrollala po Facebook-u, naišla sam na video zapis Mie Negovetić u show-u Little Big Shots. Ne pratim baš televizijski program, ali prošle godine, kada sam slučajno naletjela na jedan njen nastup u Zvjezdicama, znala sam utipkati njeno ime u YouTubeovu tražilicu i uživati u nastupima ove djevojčice. Osim glasa, ništa manje me nije oduševio njen stav, njen izgled primjeren jednoj trinaestogodišnjakinji, bez hrpe šminke, umjetnih trepavica, oskudne scenske odjeće. Koliko god se trudila, prizori naprlitane dječice dok paradiraju pozornicama reality programa u meni bude osjećaj jeze. I tako, ležim pospana jutros u krevetu, kroz prozor čujem rominjanje kiše, slušam njen nastup i listam komentare ispod videa. U nekoliko pročitam nebuloze poput „she would be hot if she wore braces“ („bila bi zgodna da nosi aparatić za zube“) i „all the boys would chase her if she would put contacts“ („dečki bi je naganjali da stavi kontaktne leće“) i razmišljam kako je svijet ponekad gadljivo mjesto. Zapišem si bilješku u mobitel, pomislim da bi možda mogla o ovoj temi pisati na blogu, i vratim se spavanju.

Zaboravila sam na ovaj trenutak ranojutarnje halucinacije sve dok mi sada na fb-u nije izletio taj isti video. U par sati skupio je tisuće lajkova i komentara, listam ih i srce mi je na mjestu. Osim glasa, ljudi oduševljeno komentiraju činjenicu da ova djevojčica zaista i izgleda tako – kao trinaestogodišnja djevojčica. I budem malo mirnija, svijet nije tako gadljivo mjesto.

ghost-world-comic

Zaista imam problem s pretjeranom potrebom za što ranijim odrastanjem koju viđam u djeci oko sebe, ne mogu se pomiriti sa činjenicom da se tolike generacije odriču možda najboljeg razdoblja života u zamjenu za… što? Za šljokičaste minice, previsoke potpetice, diskoklubove i jeger-kolu? S trinaest godina? Ozbiljno?

Vjerujem, i nadam se, da nije riječ o međugeneracijskom nerazumijevanju. Ja sam od tih trinaestogodišnjakinja svega duplo starija, ali i kada sam kao dvadesetogodišnjakinja promatrala djevojke mlađe pet ili šest godina nisam se mogla načuditi. Sjećam se, kraj mene je jednom hodala prijateljica mog najmlađeg brata, točno sedam godina mlađa od mene. U vrtoglavim crnim potpeticama, pripijenoj haljini koju je navlačila ispod stražnjice, s dugom ispeglanom kosom, mini torbicom i vrećicom u koju je utrpala „bile starke“ izgledala je tako smiješno u gradskom autobusu. Imala je tada trinaest godina i, da ste nekoga pitali koja je od nas dvije starija, mislim da bi teško dobili točan odgovor.

Djetinjasta sam i ozbiljna u isto vrijeme, u vlastitom krakteru prepoznajem te dvije krajnosti i možda su moji pogledi i stavovi uzrokovani time, ali ne uspijevam se pomiriti sa činjenicom da toliko predivnih mladih djevojaka potvrdu traži u tako površnim stvarima. I, što je najgore od svega, vlastite majke ih podržavaju u tome kao da je riječ o sakupljanju salveta ili odlasku na gradsku plažu s ekipom iz razreda posljednji dan nastave. Prisjećam se susjede koja se otkada je znam žali na financije, nerijetko je kucala na naša vrata tražeći pozajmicu. Pričala mi je tada, prije nekih sedam godina, kako joj se kćer treba krizmati sljedeći mjesec. Ja sam se nasmijala prisjetivši se svoje odjevne kombinacije za tu prigodu i upitala je što njena cura ima u planu. „Evo, kupila je predobre štikle, dvanaest centimetara, ali navikla je ona na to. Vidjela je neku dizajnersku haljinu, naša domaća dizajnerica i sve cure su lude za njom, ali ne znam gdje ću nabaviti 1500kn za to… Rekla sam joj da možemo pokušati naći neku krojačicu da iskopira, ali ona je poludjela, morat ću nešto smisliti…“

dsahybavvrmue5k0zduc

To je bilo prije sedam godina, ali takvo je stanje i danas. Dođe mi nekada da vrisnem: Drage djevojke, koji vam je vrag???? Koje dizajnerice, kupovanje štikli sa trinaest godina, umjetni nokti, umjetne trepavice, pumpanje usnica, kopiranje Kylie Jenner, fotografiranje sa stražnjicom u prvom planu, sunčane naočale od dvije tisuće kuna. Jeste li vi normalne? Roditelji, majke ovih djevojčica, jeste li vi normalne? Zašto učite vlastitu djecu da traže potvrdu u vanjskom svijetu, da budu poželjne i seksipilne, da ulaze u ozbiljne veze istovremeno s ulaskom u pubertet? Zašto ih vodite u šopinge umjesto u knjižnice? Zašto im kupujete štikle umjesto sportske opreme ili pribora za neki hobi? Zašto vaše djevojčice broje kalorije i znaju najbolju pozu u kojoj će na fotografiji svi aduti biti u prvom planu?

Djevojčice i djevojke drage, predivna ste bića, krijete u sebi nepregledne visine i dubine, ne dajte se svesti na krpice i trendove, vi ste toliko više od toga. I danas, kada predajem djevojčicama upola mlađima od sebe, stvara mi se knedla u grlu kada vidim koliko energije troše na stvari koje su samo to – stvari. Ugledaju se kojekakve Severine, Lidije Bačić i Jelene Rozge, na pitanje što bi htjele biti odgovaraju „slavne“, pri pomisli na fotografiranje iskrive tijelo i napuće usnice do neprepoznatljivosti. Svaka koja odudara od takvog izgleda i ponašanja, izgleda tako neiskvareno i djetinje, pa mi postane jasno da su djevojčice u trapericama i običnim majicama, s ruksakom na leđima i čistog nenašminkanog lica postale iznimka na školskim hodnicima.

tumblr_lqk5mjZFiw1qdjswpo1_500

Imate svo vrijeme svijeta za ruževe i pudere, maskare i umjetne trepavice, imate svo vrijeme svijeta za povlačenje suknjica ispod stražnjice, imate svo vrijeme svijeta za duboke dekoltee, imate svo vrijeme svijeta za nabadanje u štiklama, za smucanje po diskotekama i navlačenja po separeima… trinaest godina je u mom univerzumu još uvijek prerano za to.

Tu silnu energiju koju trošite na zadovoljavanje kriterija svijeta koji ne mari za ništa osim za ono izvanjsko iskoristite za hobije, za zabavu u prirodi, sjedite na stepenicama zgrade i razgovarajte o najdražim glumcima i simpatijama, šećite psa, bavite se plesom, gimnastikom, trčanjem, plivanjem, čitajte pustolovne romane i dnevnike književnih junaka, ispecite hrpu kokica i gledajte filmove i serije s najboljim prijateljicama, dijelite tajne i snove, potrošite novce na sok i čips, učlanite se u novinarsku sekciju u školi, dopisujte se, bilježite vlastite misli, sanjarite, volontirajte, naučite skuhati najdraže jelo, pozovite prijateljice i prijatelje na pizzu i izneredite čitavu kuhinju…. imate toliko mogućnosti, nemojte ih svesti na ispijanje alkohola, sjedanje na suvozačevo mjesto tipu koji je vidno pijan ali je „kul“, višesatno ispijanje kave s najnovijim sunčanim naočalama na nosu i novim MAC ružem na usnama. Dopustite si da se upoznate, da shvatite što volite i želite, da odrastete prije nego se krenete tako odijevati i ponašati. Svijet odraslih neće nigdje pobjeći, ostavite mogućnost glupih odluka za razdoblje života kada budete nešto mudrije i zrelije.

heyo

Djevojčice, vi imate svijet na svom dlanu i ne dopustite da vas društvo ikada utrpa u bilo kakve okvire u kojima vam nije ugodno.

Kristina Tešija

ilustracije: Ghost World, Persepolis, Daria, The Simpsons

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *