Provodeći satove na temu govora mržnje u srednji školama tema se pokazala kao pun pogodak. Iako nisu uvijek raspoloženi za priču vidi se da razumiju problematiku i da ima je tema poznata jer je ili su je u jednom trenutku osjetili na svojoj koži. Parlaonica im je najdraži dio jer imaju priliku se izraziti i dati svoju uvid u problematiku bez straha da se izlože pojedinačno.
U uvodnom dijelu sata kao priprema za parlaonicu koristio sam tekst „Jednadžba s dvije nepoznanice“naše blogerice Ane Tavić. Iznenadio ih je stil pisanja bloga i to što blogovi nisu pisani kao stručni članci, već opušteni i nešto s čim se oni mogu poistovjetiti.
Tema parlaonice: Subota je večer. Svi su u gradu te u društvu se pojavljuje nova djevojka njihovih godina. Obučena u haljinu koja je za subotnji izlazak, malo iznad koljena i bez rukava. Dječacima je zapala za oko ali i djevojkama. Dan poslije odlaze na društvene mreže da bi saznali nešto više o njoj. Ona ima 1500 prijatelja, a na profilnoj slici ima 500 like-ova i 50komentara, što lijepih što loših. Mi vršimo procjenu samo na temelju njenog izgleda ne poznajući je kao osobu.
Razred dijelimo na dvije ekipe. Prva ekipa je zadužena za podržavanje djevojke te osmisliti i opravdati dobre komentare ispod profilne slike. Druga ekipa je zaduženja za osmišljavanje loših komentara te njihovo pravdanje s obzirom na vulgarnost i nepoštovanje djevojke.
Cilj parlaonice je bio pokazati koliko već unaprijed imamo razvijene predrasude prema nekome i kako te predrasude izlaze na vidjelo kada se osjećamo ugroženima. Isto tako cilj je bio vidjeti koliko su mlade djevojke osnažene i pokazati koliko stereotipi utječu na njih u 21 stoljeću.
Radeći radionicu s osam razreda srednje škole dobio sam uvid u njihova razmišljanja. Predrasude i stereotipi su i dalje vidljivi. Vidimo kako društvo prihvaća i osuđuje djevojke. Trudio sam se da u grupama uvijek budu ravnomjerno zastupljeni i djevojke i dječaci. Išao sam s pretpostavkom da će ekipa „afirmativni“ imati lakši zadataka od ekipe „haters-a“ (Nazivi ekipa su proizašli od učenika). Ovisno o razredu parlaonice su bile različite i samim time zanimljivije. Učenici su iznosili dobre argumente i pokazali svoje znanje. Pokazalo se da su djevojke sklonije osuđivati jedna drugu ,ali su dobre i u branjenju jedna drugih. U jednom razredu sam u svrhu istraživanja podijelio razred na skupine djevojke protiv dječaka i djevojke su imale zadatak biti afirmativna ekipa. Smatrale su da su dobile teži zadatak, a kada su se ujedinile svojim argumentima nadjačale ekipu hater-a.
Kada se ujedinimo možemo postići velike rezultate. Mlada populacija je svjesna predrasuda i stereotipa, a naš je zadatak pokazati im kako da se bore protiv njih te ih osnažiti u mijenjanju struje svijesti na bolje.
Bojan Iličić