Biti poseban, biti drugačiji.

Svatko je od nas poseban u nečemu. Svatko ima neki skriveni talent koji čuči u nama i čeka svoju pravu priliku da izađe na svjetlo dana i zasja najjačim svjetlom. Baš nas to čini drugačijim i jedinstvenim u moru ljudi i potiče nas na razvitak. Više…

Zašto?

Na početku se sve to činilo jednostavnijim nego što to zapravo jest. Spriječit ćemo govor mržnje jer govor mržnje ne donosi ništa dobro. Sedam različitih ljudi, različitog iskustva  i različitih ideja sa jednim zajedničkim ciljem- boriti se protiv govora mržnje. Čim smo krenuli, shvatili smo da smo se možda malčice prenaglili jer je naprosto nemoguće u potpunosti iskorijeniti govor mržnje. Govora mržnje je jednostavno previše.

Više…

Godina, imenica koja mijenja sve i ne mijenja ništa

ZIMA

Skoro je ponoć, opet sam predugo odgađala posljednju šetnju. Kauč je tako udoban, serija je baš postala zanimljiva ali on uporno gleda. I gleda. Neprestano maše repom i tiho zacvili. Više…

Hrabro naprijed

Djevojčica lagano prstima prelazi po vratu konja, pogled joj je dalek i nedefiniran, usta obješena i tužna. Budući da je inače zbilja veselo i energično dijete, ova nagla promjena raspoloženja navodi me da pomislim kako nešto nije u redu s njom. Više…

Nismo previše osjetljivi

Sjedim u knjižnici Filozofskog fakulteta i razmišljam kakve sve riječi mogu povrijediti naše osjećaje. Točno je četrnaest osoba za računalima i svi su vrlo tihi. Zanimljivo ih je promatrati – udubljeni su u svoj rad, ali svatko na svoj osebujan način. Kada netko povrijedi njihove osjećaje, to zasigurno nije na identičan način. Kada bih rekla da stoga moramo pažljivo pristupati svakoj osobi pojedinačno jer neće svaka reagirati jednako na neku našu šalu, iznjedrila bih lavinu pitanja dokle onda seže naša sloboda govora. Više…

Pravi Ti

Uvijek se iznenadim koliko smo izdržljivi. Koliko nam se strašnih stvari može dogoditi a mi idemo dalje, skupljamo komadiće sebe, vraćamo ih natrag u cjelinu, dignemo se iz pepela i nastavljamo svoj život. Više…

Jednadžbe s dvije nepoznanice

Tina je popularna. Ima 16 godina, bavi se tenisom i odlikašica je u školi. Ima lijepo lice i skladno je građena. Nije još nikad imala dečka, što nije u skladu s glasinama koje o njoj kruže po školi. Više…

Govor mržnje ostavlja neizbrisiv trag

Mirna je oduvijek bila vesela i pozitivna djevojčica, sve do jedne zime. Vidjela je svoje slike s ružnim natpisima – Debela si…ružna si…krava… Od tada se nešto u njoj slomilo, postala je još više povučenija u sebe, zatvorenija i pitala se: Zašto sam ja drugačija, tko mi to radi, što sam napravila? Više…

Promisli.

Sjedim u prvoj klupi, još nije zazvonilo zvono da označi početak četvrtog sata. Razgovaramo „svi u glas”, baš onako kako nas učitelji nisu učili. U svom tom žamoru ona mi se unosi u lice i izgovara, preglasno da bi bilo upućeno samo mojim ušima, „Pogledaj si lice! Izgledaš kao da te krava prožvakala!” Više…

Govor mržnje nije nečija stvar – on se tiče svakoga, on se tiče tebe!

Imamo drugačije hijerarhije vrijednosti – svakom je nešto drugo važno. Nekom je to njegova religija, nekom način odijevanja, nekom sportski klub, nekom izbor prehrane. I svi imamo slobodu izabrati što nam je važno i što volimo. I upravo zato što imamo svoju slobodu biti drugačiji mnogo ljudi one drugačije od sebe, ili drugačije od većine, ne razumije. U tom nerazumijevanju i neznanju volimo kritizirati, biti cinični, imati zlobne primjedbe i podsmjehivati se. No, to nije smiješno. Više…