Imamo drugačije hijerarhije vrijednosti – svakom je nešto drugo važno. Nekom je to njegova religija, nekom način odijevanja, nekom sportski klub, nekom izbor prehrane. I svi imamo slobodu izabrati što nam je važno i što volimo. I upravo zato što imamo svoju slobodu biti drugačiji mnogo ljudi one drugačije od sebe, ili drugačije od većine, ne razumije. U tom nerazumijevanju i neznanju volimo kritizirati, biti cinični, imati zlobne primjedbe i podsmjehivati se. No, to nije smiješno. Jednako kao što je meni važno moje, tako je i tebi važno tvoje. I ti isto možeš biti predmet govora mržnje. Netko jednako tako može vrijeđati tvoju osobnost, tvoju posebnost, tvoje izbore i način života – mrziti ono što je tebi važno. Jednako kao što komentiramo slavne i ismijavamo njihove postupke (opravdano ili ne) time vrijeđajući jednu jedinstvenu, posebnu osobu (koju, usput, ne znamo), bilo koji anonimac može povrijediti i nas. I tebe. Bez najave i mogućnosti da njegova riječ nestane, on može zablatiti sve što smatraš vrijednim i sve što voliš, uništiti tvoje ideale, staviti javno ljagu na tvoje ime i natjerati te da izgubiš vjeru u sebe i ono što radiš. Jednom kad je čuješ, ta poruka ostaje zapamćena i ostaje u tebi, bio ti u mogućnosti fizički je izbrisati ili ne. Govor mržnje nije nečija stvar, on se tiče svakoga, on se tiče tebe. Tiče se tvojeg prijatelja, tvojeg djeteta koje uči od tebe i koje samo može postati žrtvom, tvojih najvažnijih vrijednosti i svega što te čini svojim! Zato, idući put kada budeš htio napisati nešto ne lijepo o nekome, pokušaj zastati. Njemu je to nešto važno, time ćeš povrijediti njegovu osobnost i ono što voli, možda ga ne razumiješ u potpunosti i, čak i da je u krivu ili nešto ne zna, postoji ljepši način da mu to daš do znanja.
Meni je važno podići svijest protiv govora mržnje jer je to stvar koja se tiče svakoga. Govor mržnje nerijetko je skriven i može ga se pronaći u svakodnevnim situacijama. Od psovanja susjeda čiji pas ne prestaje lajati, prozivanja djevojke koja nosi kraće suknje jeftinom i lakom, pojedinim Facebook statusima o političarima koje „ionako nitko ne voli, pa je u redu pljuvati po njima“, nazivanja ljudi koji haljinu vide plavo-crnom, a ne bijelo-zlatnom pogrdnim imenima, ismijavanja manje inteligentnih ljudi koji su možda jednostavni, ali nisu ništa manje vrijedni. Odrasla sam na internetu i nagledala se primjera govora mržnje – jasno je vidljivo da upravo anonimnost i sloboda koju internet daje pogoduju širenju govora mržnje i da on postaje njegova žarišna točka! Samo proširiti ideju da svatko prije pritiskanja entera na trenutak pomisli „Je li ovo što sam napisao govor mržnje?“ učinilo bi veliku stvar! Kako meni osobno, tako svakom pojedinačno te na kraju i stanju u međuljudskim odnosima i slici svijeta.
Petra Galović
