Ponedjeljak je, 6.30 zvoni alarm. Aaaa još samo 10 minuta. Želim još spavatiiiii. Kaj opet, svaki ponedjeljak ispočetka ista pjesma. Digni se, napravi krevet, operi zube, obuci se i kreni u školu. Mama viče „Požuri, zakasnit ćeš na autobus?“ i „ Jesi stigla šta pojest Ana?“ Opet ona sa tim zdravim navikama i pretjeranom brigom ujutro, a ja bi još samo spavala. Kaj opet škola, isti predmeti, profesori, prijatelji s istim dosadnim raspravama, mama kvoca kaj nije mogla biti 5-ica… Kolko je dobila Marta? Jaoooo kad ću odrasti napokon i živjeti sama. Jedva čekam da dođem doma i da spavam. Čekam petak. AAAAAAAAAA!!!
Kako to da je Marta tako dobre volje ujutro. Jednom sam je i pitala iz znatiželje. Marta sva sretna priča: „ Paaa, ja ti se dignem u 6.00, prošetam psa Lakija, napravim si fini doručak zob i voće, al naravno sezonsko jer to je najzdravije, spremim se za školu i krenem. Znam da me čeka nakon škole atletika i to me veseli pa sam uvijek dobre volje ujutro. Znaš da će moja i tvoja mama opet danas piti kavu popodne?“
Jao opet ista pjesma, nakon kave moja mama: „ Kako je Marta divna, draga, zašto se ne ugledaš malo na nju?“ Ja bi samo spavala, slušala muziku i pjevala, a od njenog kvocanja ni to ne mogu. Kaj ta Marta opće glumi tak je divna i krasna i prekrasna, pa rekla sam mami da si ju uzme pa da me napokon ostavi na miru. Zbilja me ne kuži.
Mama zna ponavljati: „ Ana život je borba, pokreni se, ništa neće pasti s neba. Treba se boriti, raditi i učiti.“ Jaoooo meni, ak to još jednom čujem upucat ću se.
Svaki dan se pitam što meni fali? Jednoj Ani iz Zagreba. Znam kaj želim, al nemreš to starcima objasniti tak i tak mi ne bi vjerovali, samo bi rekli „Kaj si Anči (Ljubica) pala s kruške?“
Ja želim pjevati, želim pjevati i pjevati i pjevati.
I znate kaj? Ja ću pjevati, upisat ću se u školu pjevanja jer to volim, to želim, to sanjam. Ako ništa Marta je u jednom u pravu ( al neću joj to reći 😀 ): TREBA RADITI KAJ VOLIŠ! Pa ja volim pjevati! A baš se jučer otvorila škola za pjevanje u našoj ulici, budem im malo pokucala da vide kak ja pjevam.
Pokazat ću ja svima da nije jedini put boriti se, raditi i učiti. Ljudi treba uživati, uživati. Ako oćeš spavati, pa spavaj! Oćeš pjevati, pjevaj! Oćeš gledati satima u zid, pa gledaj u zid! Tko ti brani?!
Samo ne treba raditi stvari na štetu drugima i početi raditi ono što voliš i u čemu uživaš. Dosta mi je mame, tate, susede Marice i priča drugih. Ja znam svoju priču i budit ću se sretna jer ću danas pjevati i sutra i svaki dan. Ne nisam pala na nos. Samo sam jedan ponedjeljak otvorila oči i rekla Ja ću danas pjevati za ozbač, gledajte me!
Pjevam dok spavam, pjevam dok se tuširam, pjevam dok idem u školu. Pjevati pod pauzom, ja pjevam i uživam u tome.
Maja Sertić