Ponovno se pronađem nad bijelim papirom koji čeka da ga ispune slova. Kako reći ljudima „Ne mrzite se“? Na koji način prenijeti tu jednostavnu neproširenu rečenicu da svatko tko ovo čita shvati? Zašto se tako jasna, nedvosmislena rečenica mora obrazloživati esejima kada je toliko jednostavno – ne mrzi nikoga? Ne moraš sve voljeti, ne mora ti sve svatko sviđati i ne moraš sve odobravati. Ali budi čovjek – i ne mrzi. Ne bi volio da tebe mrze zbog neke tvoje navike, odabira, nečega što ti je priroda dala i na što ti nikako nisi mogao utjecati. Tako je jednostavno. Zašto se „nikoga ne mrziti“ jednostavno ne podrazumijeva?
Kao što je naša Marija neki dan istaknula, psovanje je ogroman problem koji zahvaća sve više djece. U zadnje vrijeme se pitam, zašto ga uopće toleriramo? Ono je vulgaran nekulturan govor koji nije primjeren ni za koju situaciju. Zašto nam je onda potpuno normalno tako se izražavati, ne opominjati, ne vidjeti problem u tome? Zašto se uopće ne psovati (ni da „izleti“) samo po sebi ne podrazumijeva?
Prerovavati privatne živote drugih, kritizirati njihove postupke i zlobno komentirati njihovu osobnost, poželjno s daškom ismijavanja. Gdje je užitak u iznošenju neuspijeha, mana neke osobe (kojih je ona sama vjerojatno poprilično svjesna) i zajedničkoj meditaciji nad time kakvih svakakvih ljudi ima. A nama je opet omiljeni hobi na kavi pretresti sve kolege iz firme, cijeli razred, poznanike i čak ljude koje ne znamo, samo kako bi zajedno zakimali glavom kako je nekome život skliznuo iz ruku i oteo se kontroli. Zašto se u našem društvu ogovaranje podrazumijeva?
Riječi zadaju rane koje jako teško zacjeljuju. Možeš se porezati – i to će kroz koji dan proći. No, ako te netko povrijedi svojim riječima, u sebi možeš nositi ranu koja će boljeti vječno. Desetljećima kasnije jedan ju spomen može otvoriti, i ona može boljeti kao i prvoga dana. Svakim prisjećanjem na nju samo se dublje zarezati i postati stvarnijom i trajnijom.
Neke se stvari ne bi trebale podrazumijevati. Sitnice dovode do velikih djela koja imaju još veće posljedice. Budi promjena u svijetu koju želiš vidjeti.
Petra Galović