Uvijek se iznenadim koliko smo izdržljivi. Koliko nam se strašnih stvari može dogoditi a mi idemo dalje, skupljamo komadiće sebe, vraćamo ih natrag u cjelinu, dignemo se iz pepela i nastavljamo svoj život.
Strašno je vidjeti malo dijete kako trpi uvrede, prima ih pognute glave i ne zna se boriti s njima. Trenutno ga to obilježava, ne da mu spavati i trga mu misli. A on nosi osmijeh, široko, preko cijeloga lica, njime skrije svu svoju bol i nikome ne dopušta da vidi pravog njega. Rijetki su oni koji se suprotstave tim komentarima, koji imaju jačinu i iskustvo u istom trenutku reagirati i obraniti se.
Rečenica „Bit će bolje“ postaje besmislena u trenutku kada te netko povrijedi. Riječi bole i ostavljaju ožiljke. Tek kada pronađemo samog sebe, onog istinskog samoga sebe. Kada prođe pubertet i nakon fakultetskih godina iznikneš ti, pravi Ti. Tek tada uvidiš da sve ružne riječi koje si primio na svoj račun, nosio na duši i preispitivao sebe tisuću puta rečenicom „Što sam ja skrivio?“ igraju tako malu ulogu.
Postao si jači, snažniji, sigurniji u sebe. Zacrtao si put kojim ideš i znaš da nije uvijek kako ti želiš ali te nitko ne može odgovoriti od tvoga plana. Tvog života. Sada znaš što želiš, uvrede su te ojačale i postao si otporan na njih te snažniji nego ikada stvaraš svoju sudbinu.
Svijet ti je na dohvat ruke, samo trebaš ići naprijed i ne osvrtati se. Iza sebe ostaviti ljude koji ti nisu prijatelji, koji ne žele najbolje za tebe, a one koji te vole i cijene čuvaj kao kap vode na dlanu, jer oni će biti tvoja snaga, tvoj pokretači u najtežim trenutcima života vratit će te na Tvoj put.
Samo te tvoj put može učiniti sretnim i ispunjenim, zato slušaj sebe, svoju intuiciju, vodi se s njome i traži sreću u životu. Uživaj u malim stvarima a s njima dolaze i veliki životni trenutci.
Bojan Iličić