Ja sam tolerantna. Možda je to zbog načina na koji sam odgojena, ali za mene je to bilo normalno. Poštivati tuđa mišljenja, vjere, načine života, spolnu orijentaciju, to je nešto sasvim uobičajeno u mom životu. Upoznavajući sve više i više ljudi shvatila sam da to i nije tako.
“Muškarac i muškarac u braku? Bože sačuvaj. A i ti si sigurno lezbijka jer ih braniš.”
“Nemam ja ništa protiv imigranata, ali nek’ se vrate otkud su došli.”
“Ne ideš u crkvu i nemaš ništa protiv seksa prije braka? Bog će te kazniti. Mislim, meni ne smeta tvoje mišljenje, ali ti ćeš gorjeti u paklu, ne ja”.
Kažem, tolerantna sam, ali ne razumijem tu potrebu petljanja u tuđe živote i osuđivanje svega što je drugačije od tebe, tvog života ili tvog mišljenja. Trudim se razumjeti. Ako ja imam drugačije mišljenje od tvog, ne držim ti propovijedi. Ne vrijeđam. Ne umanjujem nečiju vrijednost riječima.
Živi kako želiš živjeti. Dok god ti ne štetiš drugom biću, to je tvoje potpuno pravo.
Uzmimo jedan potpuno benigni primjer. Velika većina ljudi se osjeti slobodno narediti mi da jedem malo više jer sam premršava bez trenutka razmišljanja vrijeđaju li možda moje osjećaje. Najvjerojatnije nikad ne bi rekli krupnijoj osobi “Daj, smršavi malo, vidi se, kao prasica si.” Barem ne u lice.
Zato tu nastupa Internet. Kada se umiješa Internet, ljudi kao da nekim čudom dobiju porciju hrabrosti. Iza svojih ekrana, zaštićeni velom anonimnosti osjećaju se slobodno vrijeđati. Dugo smo diskutirati, proučavali smo definicije govora mržnje, pokušali smo odrediti tu tanku razliku između govora mržnje i slobode govora (“Ali ja ne vrijeđam, to nije govor mržnje, ja imam slobodu govora i slobodu izražavanja svog mišljenja!”).
To je istina, imaš pravo na slobodu govora, ali riječi su bitne.
“Riječ je glas ili skup glasova kojem je pridruženo neko značenje te je osnovna jedinica svakog jezika; odgovara predodžbi najosnovnije pojedinosti u jeziku.” (izvor)
I jedna riječ je dovoljna da napravi ogromnu razliku. Pišući tekst, izbor par krivih riječi daje tvom tekstu potpuno drugačiji smisao. Sasvim je u redu izraziti svoje mišljenje, odnosno ne slaganje s napisanim, pročitanim ili poslušanim. Komentiraj, imaš slobodu mišljenja, ali pazi na riječi. Budi pristojan, smireno i koristeći argumentima iskaži svoje mišljenje. U slobodi mišljenja nema mjesta uvredama, prozivanju spolne ili rodne različitosti ili pak nacionalnosti. Ako su drugačiji od tebe i tvog mišljenja, nisu manje vrijedni.
I samo jedna riječ ima ogromnu moć. Pažljivo ih biraj.
Ana Tavić