Volimo li intrige i spletke. Big Brother je savršen primjer toga. Krećući se u društvu često slušam komentare na temu Big Brothera. Je si li vidio kako je glup? Kako se to oblači? Zapustila se, više nije ni zanimljiva. Kako je živčana ona baba. Gdje joj je sram, pa svi je gledaju. Je si li vidio kako je ona njih prešla i prevarila, baš je zbog toga zanimljiva.
Ono što su ljudi gledali što se dešava kod njihovih susjeda danas gledaju na televiziji. Tv šou Farma nam nudi uvid kako se moderan čovjek snalazi u prošlim vremenima. Ali isti sistem intriga i spletki postoji i tu. Komentari ljudi znaju biti uistinu gadni, ali opet nastavljaju gledati i veseliti se njima.
Izazovi i zadatci im postaju sve zanimljiviji i što se više svađaju ljudi počinju više gledati i jednom kada se navučeš ne prestaješ gledati. Moraš biti u toku, moraš znati što je dobro ili loše rekla da možeš komentirati s društvom. Nasmijati im se i reći kako su glupi i koliko su spremni sebe dati za koju kunu.
Ponašamo se kako smo bolji od njih, osuđujemo ih i stavljamo im različite etikete. Prozivamo njihova imena i širimo govor mržnje prema tim osobama. Često se opravdavamo, pa oni su to zaslužili. Izložili su sebe i tako se ponašaju namjerno, želeći izazvati našu reakciju. Tko im je kriv, sami su to htjeli.
I tako naša djeca slušaju nas, upijaju naše rečenice. Uče naše pogrešne obrasce ponašanja i ponavljaju ih. Tako ljudi postaju u njihovim očima manje vrijedni i uče kako etiketirati. Naglo im postaje važno kako su se danas obukli u školu, što je netko krivo rekao pa su se svi nasmijali, počnu stvarati male ekipe koje nekoga isključuju.
Naši komentari koji su neprimjereni stvaraju društvo koje ne tolerira ništa što nije savršeno, a savršenstvo ne postoji. Moramo cijeniti sebe i druge i ponašati se kako bi htjeli da se drugi ponašaju prema nama. Kada se zapitaš da li moje riječi vrijeđaju, tek tada ćeš početi razmišljati kako spriječiti i smanjiti govor mržnje.
Bojan Iličić