Socijalni agregat*

Danas je Dan D. Bila je nervozna, ali osjećala je optimizam. Realnije bi bilo da se ničem nije nadala, ali bila je sigurna u sebe. Našminkala se, minimalno. Istaknula je samo svoje plave oči. Pročitala je naglas poruku koja je bila zalijepljena na post-it papiriću. “Danas je moj dan”. Duboko je udahnula, namjestila frizuru i potražila svoju sretnu haljinu. Bio je topao proljetni dan, pa je odjenula vintage nebesko plavu haljinu. Nikome se nije sviđala- baka je govorila kako haljina izgleda prešareno, mama ju je kritizirala kako izgleda ofucano. No, to je bio njen ulov stoljeća iz trgovine rabljenom odjećom i ubrzo joj je postala najdraži odjevni predmet. Iz tog ga je razloga izabrala za današnji dan. Našpricala je par kapi omiljenog parfema, uzela torbicu i požurila iz kuće.
Do željenog odredišta morala je proći kroz park. Bio je divan dan, a zrakom se širio miris proljetnog cvijeća. Da, danas je moj dan, pomislila je. Najednom je čula tup zvuk i muškarca kako ju je žustro zaobišao. Čudno, pomislila je, nakon čega je vidjela nekakav crni predmet na podu. Zaključila je kako je to njegov novčanik te požurila za njim kako bi mu ga vratila. Čovjek je zaista brzo koračao. Kad ga je nakon stotinjak metara uspjela uloviti, potapšala ga je po ramenu i vratila mu novčanik. Čovjek joj je zahvalio, a ona je požurila ka svom odredištu.

–

Sjedio je tog proljetnog jutra u parku. Jedan mu je klijent otkazao sastanak, pa je imao rupu u rasporedu. Uvijek mu se sviđao taj park blizu njegovog ureda i često je dolazio ovdje kad je bio nesretan. Tako je bilo i danas. Pokunjeno je sjedio i razmišljao. Već dugo nije sretan. Ima milijune, ali nije sretan. Nije htio ovo raditi. Mrzio je što je njegov otac stalno radio i što ga je rijetko viđao. On je htio drugačije, htio je imati vlastiti restoran, biti kuhar, imati obitelj s kojom bi provodio puno vremena, voditi djecu na njihove aktivnosti. Gdje je pogriješio, pitao se. Otac je htio da nastavi s njegovom firmom. Roditelji su ismijavali njegovu ideju da postane kuhar. (Pa dolazio je iz imućnije obitelji, zar kuhar?)
Nije mu bilo jasno kako je došlo do ovoga. Valjda se dogodio život i postao je replika svog oca. Po cijele dane je na poslu, ne viđa djecu. Žena je imala ljubavnika. Nisu se voljeli. Žena je voljela njegov novac, a njegovoj majci se sviđala ona. Bila je prikladna za njegovu obitelj. Je li prekasno da mijenja život iz temelja, pitao se. Nije prekasno, pomislio je, ali ja nemam hrabrosti.
Trznuo se kad je vidio koliko je sati. Uvijek mu je vrijeme brzo prolazilo kad je sjedio ovdje. Zaključio je ako ubrzo ne krene, zakasnit će na sljedeći sastanak. Žurio je kroz park. Stigao je do samog izlaska iz parka kad je osjetio tapšanje na leđima. Okrenuo se i vidio par prodorno plavih očiju. Nešto je govorila, ali on ju nije slušao. Shvatio je da mu vraća novčanik. Ostao je iznenađen. Unutra je bila nečija mjesečna plaća. Njemu je to bio sitniš, ali nekome bi dobro došao. Ona mu je vratila novčanik pun novaca. Novci nisu toliko bitni. Mora nešto promijeniti. U glavi mu je vladao košmar. Promucao je zahvalu i dobio njen osmijeh. Nije se ni snašao, a već je gledao plavu točku kako nestaje. Smušeno je prešao cestu, nazvao tajnicu i javio kako neće stići na sastanak.
Ići će pješke danas kući, šetnja će mu dobro doći da razbistri misli. Ne sjeća se kad je zadnji put išao tim putem kući. (Možda nikad?) Na putu je primijetio čovjeka. Čovjek je mirno stajao, držeći nekakav časopis u ruci. Čudno, pomislio je, inače pošto-poto pokušavaju prodati nešto. Pročitao je naslov časopisa- Ulične svjetiljke.

–

Konačno je počelo proljeće, pomislio je. Zima je godišnje doma koju nijedan beskućnik ne voli. Ova je bila pogotovo teška. No, dolaskom proljeća i sunčanijih dana počele su mu se događati ljepše stvari. Njegov je život bio kao niz nesretnih događaja. Smrtni slučajevi u obitelji, bolest, otkaz, kredit, gubitak kuće. Nije se sažalijevao, no jednostavno nije imao sreće. Bio je zahvalan na Uličnim svjetiljkama jer se opet osjećao korisnim. Sudjelovao je u pisanju tekstova za časopis, a kasnije je, prodavajući ga, dobivao i određenu zaradu. Zarada od svakog časopisa je bila par kuna, no on se osjećao ponosno.
Prodajući časopis na ulici sretao je svakakve ljude, imao je pozitivna i negativna iskustva. Bilo mu je žao onih prolaznika koji su svisoka gledali na njega. Bilo mu je žao što je iz njihovih pogledao iščitavao kako misle da su bolji od njega, kako je sam kriv za svoju situaciju i kako se njima to nikad ne bi to dogodilo.
Volio je proljeće, jer nakon zime, bilo je to ljepše i optimističnije godišnje doba. Bio je sretan jer je bio blizu pronalaska pravog posla. No, postojao je mali problem. Mora imati stan, odnosno mjesto gdje će biti prijavljen. Bio je to začaran krug- nema stan jer nema posao, nema posao jer nema stan. Odlučio je da će još više stajati vani i prodavati, odlučio je kako će štediti na svemu kako bi svaku lipu uštedio za svoj novi dom. U svojim mislima, prenuo ga je visok čovjek u odijelu. Pitao ga je što prodaje, kakav je to časopis. On mu je pristojno predstavio cijeli projekt. Pomislio je kako je čovjek nekako čudan, kao da je u mislima odsutan. Čovjek u odijelu je odlučio kupiti časopis. Prodavač se nije ni snašao, a u ruci mu je već bio čovjekov novčanik. Zavikao je za njim kako časopis košta samo 8 kuna, ali čovjek u odijelu je već bio daleko.

Ana Tavić

*Socijalni agregat- skup anonimnih osoba koje se slučajno nalaze na istom mjestu u isto vrijeme (koncert, dućan, itd.); interakcija među ljudima ne postoji ili je slaba i neredovita

**Efekt leptira (engl. butterfly effect) je osjetljiva reakcija na najmanju promjenu. U matematičkim modelima za opis promjene vremena pokazalo se kako minimalno odstupanje kod naizgled beznačajnih parametara može preokrenuti rezultat u njegovu suprotnost. Takvo ponašanje postalo je poznato kao efekt leptira: modelski proračuni pokazuju kako udarac krilima leptira može prouzročiti olujno nevrijeme na drugom kontinentu.