Ljuska priroda nalaže da konstantno težimo višem, boljem, drugačijem. Što je tako privlačno da stalno želimo još i nikad dosta. Želimo imati što više prijatelja, imati sve više i više novaca, dobiti priznanje roditelja, pohvalu šefa, bolji auto od kolege… Zašto se uspoređivati i biti bolji od drugog? Sramimo li se onog što ustvari jesmo?
Prije ili kasnije shvatimo da nije stvar u drugima, u šefu, bonusu, prijateljima, autu… Stvar je u nama. Trebamo biti ono što želimo i biti ponosni na ono što smo postigli i što jesmo. Umjesto da stalno tražimo za promjenu probajmo davati i misliti na druge a ne samo na sebe. Božićno vrijeme nas to i uči, zar ne? Želiš prijatelja? Budi prijatelj. Želiš ljubav? Pokloni nekom ljubav. Priznanje? Pohvali nekog i daj mu priznanje. Želiš biti sretan? Usreći nekog.
Zašto sve tražimo umjesto da stvorimo, tražimo uvijek negdje drugdje umjesto u nama.
Sramota je reći da si dimnjačar. Zašto? Pa i netko to mora raditi. Posao je častan i pošten i još k tome donosiš sreću ljudima kad te vide, nije li to divno.
“Zgodan mi je primjer jednog profesora s matičnog fakulteta koji je jednom ulazio u šaht u kuti skupa s jednim kolegom. Pokvario se vod u području Gračana, Zagreb, a on je kao vodeći stručnjak na zavodu za energetiku to išao popraviti. I fino je zamazao ruke, ušao unutra i krenuo “šarafiti“. Prolazila je mama s klincem, klinac se nasmijao profesoru, a mama je rekla klincu – Tak budeš i ti ako nećeš učiti! Drugim riječima, mi previše sudimo ono što vidimo, umjesto da razmišljamo da je i zmazana ruka dobra ako je poštena i da nije nužno da onaj koji radi takav posao ne zna.“ ( preuzeto sa http://www.amazonke.com/2015/12/08/316/)
Nije bitno što si, bitno je da si sretan i da konstantno težiš onome što želiš ostvariti i na tom putu ne odustaješ. Gospon profesor je popravio šaht, radi ono što voli i nije ga briga što će netko reći sve dok zna da radi časno i da je sretan.
Svaki dan učimo nešto novo i izvlačimo iz svakog dana najbolje. Bitno da samo da mi znamo da stojimo iza svake naše odluke i da smo mi mirni s njom, a što će reći suseda Barica to je njen problem.
Na nama je samo da svaki dan budemo bolja verzija sebe od dana prije (ako to želimo) i da smo ponosni na sebe.