Što mogu učiniti ako se govor mržnje dogodi meni ili mojim prijateljima?

Povodom Svjetskoga dana slobode medija učenice 7.e razreda Paula Kozina, Lana Oršulić i Mia Sršen te učenice 7.d razreda Ana Putica, Iva Glavan i Iva Bjeliš na satu Hrvatskoga jezika u dogovoru s nastavnicom predstavile su svojim razredima radionicu kampanje za sprečavanje govora mržnje pod nazivom Nije smiješno. To je kampanja koju provodi Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva u suradnji s mladim blogerima. S obzirom na sve veći broj djece koja koriste Facebook i ostale društvene mreže te općenito provode slobodno vrijeme na internetu potrebno je poticati toleranciju i poštivanje različitosti na internetu.

Učenice su svoje prijatelje iz razreda upoznale s pojmom govor mržnje te zajedno s njima došle do zaključka zbog čega je i koliko on štetan, kako ga je moguće spriječiti i kako se pravilno ponašati u situaciji kad se susretnu s govorom mržnje. Govor mržnje na internetu podrazumijeva korištenje izjava koje proizlaze iz stereotipa i predrasuda, a koje su uvredljive i često ponižavajuće prema pojedincu ili određenoj skupini. Pojavljuje se na društvenim mrežama, blogovima, forumima, portalima, u komentarima ispod različitih članaka i sl. Nažalost, objave koje šire mržnju, prvenstveno među mladima često dobivaju podršku jer ih smatraju smiješnima. Oni misle da je ispravno dolaziti do vlastite popularnosti omalovažavajući druge i uglavnom ne brinu za štetu koju podržavanjem takvih poruka čine.

9

U uvodnom dijelu sata učenice su svojim razredima predstavile službeni spot kampanje Nije smiješno, a nakon gledanja kratkoga filma razgovarale su s ostalim učenicima o tome što su vidjeli. Prokomentirali su ponašanje drugih prema osobama koje se pojavljuju u filmu, a koje su na bilo kakav način u svojoj sredini žrtve verbalnoga nasilja i govora mržnje. U glavnom dijelu sata učenicima su pročitale blog Loš dan blogerice Petre Galović te su prokomentirali pročitani tekst. Svima se svidio Petrin zaključak: „Svi mi imamo takve dane – to je normalno. Ali, kako onda ne vidimo sebe u tim danima? I zašto nismo jednako empatični kada ih drugi imaju? … Loši dani su oni s kojima počinje govor mržnje, a mi smo ti koji samo trebaju odlučiti da će ti dani biti dobri.“ 

Nakon čitanja i komentiranja bloga odrađena je radionica u kojoj su učenici morali pozitivnu poruku prikazati na negativan način, a negativnu na pozitivan način tako da njihov izraz lica prati njihov način govora. Poslije kratkog uvježbavanja demonstrirali su to pred razredom.Učenici su svoj zadatak jako dobro odradili, a pritom su se i izvrsno zabavili. Nakon svojih izvedbi svi su zaključili da nije ispravno smijati se negativnim porukama čak ni onda kada su one izrečene na smiješan način.

11

U završnom dijelu sata na ploči su pisali pozitivne poruke koje bi uputili cijelom razredu i općenito svojim vršnjacima. Ploča se pretvorila u pravo remek-djelo. Za kraj su učenice svima podijelile prigodne brošure o medijima koje su samostalno izradile. Sedmaši su bili zadovoljni jer su mnogo toga naučili i u isto vrijeme se zabavili te su poručili da bi htjeli da bude što više sličnih radionica.




 Što mogu učiniti ako se govor mržnje dogodi meni ili mojim prijateljima?
  • Ne odgovaraj na uvredljive poruke, čuvaj ih kao dokaz i pokaži ih odrasloj osobi u koju imaš povjerenja!
  • Prijavi i blokiraj one koji te vrijeđaju (njihove brojeve ili same korisnike na društvenim mrežama)!
  • Govor mržnje možeš prijaviti i policiji!
  • Ako znaš da se to događa drugoj djeci, obavijesti o tome roditelje, članove obitelji, učitelje, stručne suradnike (bilo koga u koga imaš povjerenja) ili policiju!
  • Nemoj šutjeti, šutnjom podržavaš govor mržnje!

Uključimo se svi u kampanju protiv govora mržnje na internetu. Recimo glasno ŠTO NIJE SMIJEŠNO i ZAŠTO NIJE SMIJEŠNO.


Paula Kozina, Lana Oršulić, Mia Sršen, Ana Putica, Iva Glavan i Iva Bjeliš

OŠ Stjepana Radića, Metković

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *