Pomisao na nedavni događaj u Parizu već danima mi ledi krv u žilama. Ne mogu sebi, pa ni bilo kome drugome objasniti zlo koje se danas događa u svijetu. Živimo u dobu kada više ništa nije sveto, a ni u Crkvi nisi siguran. Kako je Alain de Botton na početku knjige Statusna tjeskoba rekao; Čovjek je najveći odmak napravio kada je obilježio jedno mjesto na planetu i uskliknuo “Ovo je moje!” Taj moment je svi su počeli ucrtavati granice, započele su migracije ljudi, vjerske podjele, ratovi za prevlast.
Nekada se ratovalo za komad nečijeg teritorija, borilo se za život, napadale su se druge sile i vlasti. Danas se to zove “borba protiv terorizma”, gdje je nišan prazan jer nitko ne zna kada, gdje se bori, niti protiv koga… Današnji ratovi vode se za smrt, a ne za život. Skriveni pod maskom i dugo pripremani da raznesu svoje tijelo, kako bi njime ubili druge nevine ljude.
Zašto to čine?
Ubijanjem nevinih žele upozoriti da nevini nekoliko tisuća kilometara dalje ginu. Jednakom mjerom vraćaju elitističkim narodima kako bi proširili nemir. Što neki događaj na primjer ima manje veze s osobama iz elite, on
mora biti negativniji kako bi postao vijest. Ako smo ljudi i ako želimo mir u svijetu, zapitajmo se zašto dijete iz Indije za medije nije jednako djetetu iz Amerike. Zašto je 300 poginulih radnika u rudniku u Kini, jednako je jednom poginulom u Londonu. Čovjek je čovjek, tragedija je tragedija. Smrt nevinog bića jednako je tragična u svakom kutku svijeta.
Zašto smo svakim danom sve nesigurniji u svome domu, a ne moramo zauzimati niti jednu stranu?
Kako da mi, koji o ničemu ne odlučujemo zaustavimo stradavanje nevinih?
Bez širenja panike, Hrvatska danas ima uvjete za miran i siguran život, slobodan od straha, donekle tolerantan i prosperitetan, daleko sigurniji od Francuske, Njemačke, Velike Britanije, Amerike… To što smo u nedavnoj povijesti također ispraćali nevine žrtve naučilo nas je da onima koji bježe od rata pokažemo ljudsku stranu. Premali smo u svjetskim okvirima da bi bili velika vijest. To što nismo elita, čini nas sigurnijima. No, dio smo EU i europskog kontinenta. Bilo kako bilo, iz ovoga malog kutka svemira ja vas molim…
Ne dajte se navući na mržnju. Muslimani nisu naši neprijatelji. Naš neprijatelj je onaj tko je omogućio i financirao teroriste, te onaj tko ih potiče.
i ponavljam staru Hemigwayevu mudrost;
“Nijedan čovjek nije otok sam za sebe; svaki čovjek je dio kontinenta, dio oceana. Ako more odnese grudu zemlje, Europe je manje, kao i ako rt-a nestane, imanje tvoga prijatelja ili tvoje vlastito. Smrt svakoga čovjeka smanjuje tebe jer si obuhvaćen u čovječanstvu. I zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni; tebi zvoni!”
Marija Renić