Govor mržnje

Ja sam Ena, studentica diplomskog studija psihologije na Hrvatskim studijima u Zagrebu i You Tuberica na kanalu „Ena Rajic Official“. Za sebe volim reći da sam neizlječivi optimist. Filantropist. Neizmjerno znatiželjna ličnost. Osoba čiju vjeru u ljudski potencijal ništa ne može nadjačati. Kao osoba koja je iznimno osjetljiva na nepravdu i bilo kakav oblik ponižavanja, odlučila sam se uključiti u nacionalnu kampanju Nije smiješno – “Govor mržnje je ozbiljna stvar”.

Iako bazično vjerujem da su ljudi po svojoj prirodi dobri, priznajem da mi je ponekad nevjerojatno promatrati do kojih smo ekstrema spremni ići. Ne samo da se dijelimo na osnovi rasne, vjerske, nacionalne, regionalne pripadnosti, statusa u društvu, boje kose, pripadanja navijačkoj skupini – dijelimo se i na osnovi spola, seksualne orijentacije, visine, težine…
Koliko paradoksalno može biti da jedni na druge gledamo “s visoka” radi obilježja koje ne možemo mijenjati? Nisam svjesno odabrala biti žena, kao što netko drugi nije odabrao svoju homoseksualnu orijentaciju, brzinu metabolizma ili tjelesnu visinu koja je nasljedna.
Uz to, nijedno od ovih obilježja ne čini čovjeka manje vrijednim ljudskim bićem. Nije loše biti žena, pogrešno biti nizak ili visok niti je bolesno biti homoseksualac. To su samo mišljenja, to su samo stavovi onih koji ne žele razumijeti, onih koji žive u neznanju, onih koji se duboko u sebi plaše da sami nisu dovoljno dobri pa samopoštovanje lažno pumpaju omalovažavajući druge.

Odnositi se prema drugima s nepoštovanjem ili ga držati odgovornim za nešto na što ne može utjecati u psihologiji se jasno definira kao viktimiziranje. M. L. King je jako dobro objasnio ovaj fenomen rekavši: “Men often hate each other because they fear each other; they fear each other because they don’t know each other; they don’t know each other because they can not communicate; they can not communicate because they are separated.”

Ponekad pomislim i da smo prema svim ovim obilježjima izjednačeni – opet bi našli nešto po čemu bi se dijelili. Nije li tužno da se 20 godina nakon Domovinskog rata – moji prijatelji iz Srbije plaše doći u Hrvatsku; da po gradskim grafitima čitam: „Srbe na vrbe“, a na skoro svakoj domaćoj pjesmi uploadanoj na YouTube čitam nacionalističke komentare?

Nije li tužno da odlaskom na utakmicu dva unutargradska košarkaška kluba Cedevita – Cibona osjetim tenzije, neprijateljstvo koji se doslovno mogu rezati u zraku umjesto da uživam u sportu? Nije li tužno da na YouTube-u možete vidjeti maloljetne djevojčice osnovnoškolskog uzrasta kako snimaju videe na temu: „Am I ugly? Please be honest!“? Nije li tužno znati da te ljudi, nakon što im se predstaviš kao Ena, pitaju: „Koje si vjeroispovijesti, ako smijem pitati?“ Naravno da je tužno. Hoćeš li na mene drugačije gledati ako kažem da sam katolkinja ili muslimanka? Ja nisam moja religija, rasa, moja boja kose niti bilo koja druga etiketa – ja sam prije svega čovjek. Međutim, ono što je meni pomoglo u mom osobnom razvoju jeste shvaćanje da je svaki napad poziv u pomoć. Sretne i ispunjene osobe nikada neće imati potrebu da vas omalovažavaju, to rade oni manje sretni. Dubokog sam uvjerenja da takvi ljudi nisu svjesni posljedica svog djelovanja – nisu svjesni da njihov komentar može biti okidač nekome da počiniti suicid. Toliko oštre mogu biti riječi. Upravo zbog toga mislim da je govor mržnje ozbiljna stvar.

Međutim, za kraj bih izložila jednu drugu perspektivu. Kao što možemo zamijetiti, cijelo naše društvo se bori PROTIV nečega. Borimo se protiv nepravde, protiv mržnje, protiv nasilja ne znajući da sve ono protiv čega se borimo opstaje. Sve na što se fokusiramo – raste. Moramo znati ZA što se zalažemo da bismo upravo to i dobili, da bismo tome svjedočili u svom iskustvu. Kada dođete u resotoran – ne kažete konobaru: „Ne želim juhu s noklicama, njoke s gorgonzolom niti limunadu.“ jer biste ga zbunili, potaknuli neku reakciju te naposlijetku  ne biste dobili ništa. Stoga, naručite ono što želite da biste to i dobili.

Pa umjesto borbe protiv nepravde –  pozivam vas da se zalažemo za mir; umjesto borbe protiv mržnje – za govor poštovanja; umjesto borbe protiv nasilja – za harmonične odnose. Neki će pomisliti da je tanka granica između ove igre riječima, no sasvim sam sigurna da su potpuno drugačije posljedice. #peace

Autor: Ena Rajić

12402184_1666157213656469_2453649856727627249_o

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *