Svakodnevica

Ja dišem. Imam krevet. Imam stan u kojem mi nitko ne smeta. Budi me alarm na mobitelu. Pas spava zamotan u prekrivače pokraj mojih stopala. Čujem promet na ulici. Spajam se na internet. Zabavljam se besmislenim štivom, potpuna sam vlasnica svoje svakodnevice. Imam hobije, imam ideje koje ponekad provedem u djelo. Radim pa štedim. Uštedim pa putujem. Pijem kave. Iziđem, razgovaram i smijem se. Hvatam dah, bole me trbušni mišići od smijeha. Konobari znaju što pijem u kišno popodne. Provjeravam poruke na mobitelu, poneka me nasmije.


Idalia Candelas


 

Šetam pse u bratovom društvu. Ulice su mirne, grane zelenih vrba svijaju se pokraj rijeke. Razgovaramo o bitnim i nebitnim stvarima. Prati nas mjesečina, ljudi oko nas šeću, nasmiješe se i pozdrave nas. Osjećam vjetar na licu, pas povlači uzicu i njuši uvijek isti dio zida.


being-single-woman-illustrations-idalia-candelas-5


 

Gledam serije i filmove. Neke albume u potpunosti izližem slušanjem. Čitam i pišem. Prepisujem najdraže rečenice i paragrafe pa ih čitam kada mi svijet djeluje nekako siv. Rastežem se. Brišem prašinu s police s knjigama. Slažem tričarije po zidovima i policama, okružena sam dragim predmetima. Kuham i jedem previše obroka dnevno. Ignoriram prljavo posuđe.


being-single-woman-illustrations-idalia-candelas-7


 

Vidim i osjećam sunce. Šećem ulicom. Vozim. Plivam. Kiša mi se lijepi po stopalima. Naočale su mi prepune kišnih kapljica. Hvatam autobus u posljednji trenutak. Slušam uvijek istih par pjesama da skratim vrijeme između autobusnih stanica. Uskačem pod vreli tuš i trošim svu toplu vodu iz bojlera. Gasim svjetla, liježem i iscrpljena tonem u san.


being-single-woman-illustrations-idalia-candelas-101


Ne mogu se ne čuditi i pitati čime sam sve to zaslužila. Zašto nisam gola i bosa? Gladna? Potlačena, slijepa, gluha, nepokretna, ranjena, zlostavljana, bolesna, uplašena, istraumatizirana? Zašto nisam sama, zašto baš ja imam obitelj? Zašto baš ja nemam neku neizlječivu bolest? Kako to da baš ja imam luksuz čiste vode, čistog zraka, punog želuca? Zašto baš ja ne čujem razaranja kroz prozor, zašto me ne bude lupanja po ulaznim vratima? Ne uspijeva mi pronaći obrazac i neku pravdu. Nema je. Ne postoji neki smisao i razlog iza svega toga. Ne postoji forumula koja od nekih života stvara raj, a od drugih pakao.


Idalia Candelasbeing-single-woman-illustrations-idalia-candelas-8being-single-woman-illustrations-idalia-candelas-6


Ja sam beskrajno povlaštena i nije pošteno. Nije normalno. Nije smiješno.

 

*ilustracije: Idalia Candelas, “Postmodern Loneliness”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *