Otkako smo započeli ovu kampanju, reakcije ljudi koji u njoj prepoznaju nešto dobro dio je koji me najviše ispunjava. Sasvim odjednom počeo mi se javljati mali zbir predivnih ljudi – prijatelja, onih koji su uvijek tu i onih koje je život odveo drugdje, poznanika, onih koje znam godinama i onih koje sam upoznala ovaj petak na kavi. Prepuni bodrenja i nade u dobro i mir, želje da zajedno učinimo ovaj svijet boljim mjestom, daju mi snage da pišem ove blogove svakog ponedjeljka u neko čudno doba noći kada se kampanjski bacim na posao.
S druge strane, ima i ponešto čudnih reakcija na kampanju, te bih o tome voljela pričati. Već sam govorila kako ne pisati govor mržnje ne znači autocenzurirati se. Naravno da ne možemo svake sekunde života maksimalno paziti je li naš svaki postupak potpuno i neupitno korektan prema drugima, ne šaliti se na tuđi račun i stalno biti u strepnji hoćemo li nečime nekoga uvrijediti. Ne može nam uvijek biti na pameti hoće li makar jedna riječ uvrijediti osjetljivu dušicu društva u kojem se nalazimo. No jedan prijašnji blog u kojem načimam tu temu rekao je da ipak nismo previše osjetljivi, a dotaknuo se upravo razlikovanja govora mržnje od slobode govora (što, čini mi se, ne razlikuju svi najbolje). Rekla bih da je granica distinkcije između to dvoje razlika između kritizitranja i konstruktivne kritike. Kritiziranje bi bilo samo sebi svrsishodno isticanje negativnog na nekome, blaćenje, ogovaranje, ružne riječi i pogrdni nazivi, dok je konstruktivna kritika ukazivanje na loše kako bi se ono pretvorilo u dobro. Nije svaka riječ koja nije pozitivna samo zlonamjerno nabrajanje mana, isticanje nedostataka kako bi se nešto ismijalo; i negativna kritika može biti dobra ukoliko se ističe nešto u nadi da bi se isto poboljšalo! Nije svačija primjedba na tvoje ponašanje izraz osobne mržnje, nije svaka riječ protiv tvog omiljenog kluba, vođe političke stranke koju podržavaš, načina života, odluka i mišljenja nedvojbeni govor mržnje koji narušava tvoja temeljna prava.
Međutim, vrijeđanje, ugnjetavanje, pretpostavka da je netko manje vrijedan zbog svojih izbora je nešto sasvim drugačije. Zbog toga mi nismo „previše osjetljivi“ na svaku riječ, zbog toga neke stvari jednostavno nisu smiješne.
Petra Galović