Kad čujem tu priču, sjetim se tinejđerskih godina. Nesigurnost zbog svega, briga oko tuđeg mišljenja i život u malom mjestu su ubojita kombinacija. Moja majka je u to vrijeme čitala neku od onih knjiga koja je govorila o samopomoći. Vjerojatno se radila o optimističnom razmišljanju, gradnji bolje sebe, mijenjanju sebe iz temelja kako bi bio uspješniji u životu ili o sličnim temama koje sam ja tada smatrala izrazitim klišejima i prodavanju magle. Tada je ona podijelila samnom priču koja se nje dojmila.
Priča kaže kako su unuk i djed jednog dana krenuli u susjedno selo kupiti magarca. Na povratku kući, sretno sjednu na novo magare i upute se svom domu. Idući tako cestom, sretnu nekog putnika.
– Sramota! – uzvikne putnik. Pa zar vas dvojica nemate srca?! Tako navaliti na jadnu životinju, dva čovjeka, a jadan magarac jedan!
Razmisle djed i unuk i stvarno, istina. Nije im ni palo na pamet da bi mogli preopteretiti životinju, ali realno ih je upozorio putnik: stvarno pretjeraše- njih dvojica, a jedna životinja.
Tako odluče da će djed, teži i stariji, sići s njega, a magarac neka nosi dječaka. I nastave mirno dalje. No, nakon nekoliko kilometara sretnu drugog putnika.
– Joj, što vam je lijep ovaj magarac… Ali, zar nije strašno da ga jaše mlad i zdrav dječarac, a star i umoran djed hoda? – upita ovaj.
Razmisliše opet unuk i djed i – stvarno – nelogično da ovaj, sav živahan i vitalan sjedi, a djed se muči jedva idući uz njih… Pa zamijene mjesta: djed sjedne na magare, a dijete nastavi hodati uz njih. Konačno dobar aranžman, zaključe, i nastave kući, sretni što imaju novog magarca. Poprilično su prošli kad li, eto novog putnika.
– Jao! – poviče taj, prilazeći im i hvatajući se za glavu.
– Koja je to sramota da staro kljuse jaše magare, a jadno nejako dijete pješači pokraj njega! Pa starče, zar vi nemate srca? – izviče se ovaj i ode, a djed i unuk ostadoše zbunjeni, puni krivnje i srama.
Ništa, odluče da je najbolje da svaki uhvati magarca za noge, pa ga na svojim leđima dovedu do doma… Jasno, sreli su još jednog putnika, koji se raspao od smijeha.
– Bože, koji ste vi luđaci! Pa zar ne znate da je magare naučilo na teret!? Što ne biste oboje sjeli na njega...
Zapamtite: Koliko god se trudili, ne možete svih zadovoljiti. Nemojte u trci da vam svi budu prijatelji i da svi oko vas budu sretni, zaboraviti sebe. Nemojte se bojati jasno i glasno izreći svoje mišljenje zbog straha od tuđih reakcija. Dok god nekome ne radite nešto nažao, vaše je potpuno pravo da to radite na način na koji vi želite.
P.S. Knjige o samopomoći nisu (uvijek) tako blesave kao što misliš. Neki put možeš naći i korisne stvari, pogotovo kad se tematika poklopi s tematikom tvojih bolnih točaka.
Ana Tavić