Polako prolazi još jedna godina, ova 2015.-a. Zemlja je još jednom odvrtila svoje, prošlo je opet 365 dana. Znamo da 365 dana čini jednu godinu- sada smo godinu dana stariji, trebali bi biti i pametniji. Kao i svake godine, u ovo doba radimo neke finalne kalkulacije, uspoređujemo planirano s ostvarenim, mjerimo zadovoljstvo i uspješnost, planiramo budućnost. Sastavljamo liste, izgovaramo “New year-new me”, počinjemo iznova. Prvi dan mjeseca siječnja se baš čini kao prikladnim početkom.
No, zašto čekati? Zašto ne bismo postali bolje osobe već danas? Više

Kad čujem tu priču, sjetim se tinejđerskih godina. Nesigurnost zbog svega, briga oko tuđeg mišljenja i život u malom mjestu su ubojita kombinacija. Moja majka je u to vrijeme čitala neku od onih knjiga koja je govorila o samopomoći. Vjerojatno se radila o optimističnom razmišljanju, gradnji bolje sebe, mijenjanju sebe iz temelja kako bi bio uspješniji u životu ili o sličnim temama koje sam ja tada smatrala izrazitim klišejima i prodavanju magle. Tada je ona podijelila samnom priču koja se nje dojmila.

Više

I dan danas se sjećam tog vremena. Vike koja bi me budila, razbijanja stvari, konstantnog straha, dubokog disanja. I danas pamtim taj miris. I danas se sjećam tog osjećaja. I glasne glazbe. I hladnih stepenica koje su mi pružale utočište. I onog zvona na vratima na čiji se zvuk još dan danas naježim. Sjećam se tvojih riječi koje sam povjerovala. Uvjerio si me da sam glupa i nesposobna, uvjerio si me da vrijedim puno manje nego što je to zaista tako. Činio si se velik i strašan, a ja sam se bojala i mislila da je sve što izađe iz tvojih usta, čista istina. Više

Druga je nedjelja Došašća, jutros nas je posjetio sv.Nikola i polako nas već obuzima blagdansko raspoloženje. Svima najdraže vrijeme u godini, noseći svjetlost, obilje i sreću je već iza ugla. Scrollajući svojim newsfeedom, naletjela sam na blagdanski popis. Na njemu su navedene neke uobičajene stvari koje obavljamo prije blagdana. Krasimo kuću lampicama, darujemo svoje bližnje i voljene mnoštvom poklona, pripremamo gomile hrane. Često smo i neumjereni, pa pretjerujemo u svemu ovome, no Božić dolazi samo jednom godišnje, pa si dajemo oduška. Popis s početka priče je ipak bio malo drugačiji, a o čemu točno govorim i zašto mi se zasvidio toliko da sam mu posvetila mjesta u ovom postu, provjerite u nastavku. Više

Priča 1.

Vani je bilo hladno. Prava istarska bura. Odjenula sam debelu, toplu, pernatu jaknu i zamotala se predimenzioniranim šalom.
“Tek sad izgledaš normalno”. Zastala je, odmjerila ju i rekla:
“A ne.”- i nasmiješila se.
Nasmijala sam se i zapitala je li to zbog mojih nogu koji nisu bili umotani u višeslojne odjevne predmete, na što se ona nasmiješila i potvrdno odgovorila. Više

Sjedamo u kafić. Napokon smo se uspjeli naći. Dogovaramo ovu kavu već mjesec dana. Oboje smo vrlo zauzeti i teško nalazimo termin koji oboma odgovara. Nismo se vidjeli već duži period vremena i imamo jako puno novosti koje si želimo međusobno podijeliti. Više

Gledam zamišljeno u prazan ekran dok kursor neumorno blinka. Što napisati? Tužna sam. Iako (srećom) nisam poznavala nikog od žrtava ubijenih prije dva dana, tužna sam. Razmišljam o svim onim vršnjacima koji su se tri sata prije koncerta spremali i bili uzbuđeni što će uživo gledati svoj najdraži bend. Nisu ni slutili teror koji će doživjeti samo nekoliko sati kasnije. Razmišljam o svima onima koji su uživali u mirnoj večeri u restoranu koji je doživio napad. Razmišljam u ljudima koji su se, želeći uživati u nogometnoj utakmici, našli u krivo vrijeme na krivom mjestu. Više

Prisutna sam na Internetu od doba Myspace-a. Oni koji razumiju takav humor shvaćaju da je to jako dugo. Internet je bio velik dio mog odrastanja. Od iščekivanja završetka škole kako bih se mogla ulogirati u Iskonov chat, preko otkrivanja novih bendova na Myspace stranici do komuniciranja sa svojim prijateljima putem starog MSN messengera, provodila sam mnogo sati dnevno online.

Više

Lena je zadovoljna spremala finalnu datoteku eseja iz hrvatskog kada je čula notifikaciju koja je označavala novi komentar na Facebooku.

“Ravna si ko daska, izgledaš ko dečko u suknji.”

Više

Ponedjeljak je. Budilica je odzvonila svoje, ali Lena je još uvijek u krevetu. Vani je hladno, a ispod pokrivača je tako udobno. To je jedan od razloga zašto se Lena još uvijek ne diže. Počinje novi radni tjedan, pomislila je. Ne da joj se u školu. Kroz glavu joj je prošla izreka- Što se mora, nije teško.
Koji debil je to izmislio, progunđala je sebi u bradu i odlučila se dignuti. Brzinski se spremila, doručkovala te prošetala psa oko kuće. Spremila je knjige, iPod koji će joj poslužiti da preživi latinski i par čokoladica u torbu. Ogrnula se jaknom i hrabro zakoračila u okrilje kasnojesenskog jutra.

Više