Dosta je kasno. Sjedim na svojem krevetu, jedem brusnice i gledam tužne (srcedrapeljne) božićne reklame na koje šmrcam. Stvarno trebamo više mariti jedni za druge! Makar je još nedvojbeno prerano, opet su nas počeli napadati božićnim događanjima, reklamama i oglasima. I to sve umotanim u neki lijepi crveno-zeleni papir s borićima, tobože propagirajući kakvu univerzalnu poruku mira ispred vlastitog proizvoda. Svega smo toga i više nego svjesni. I da nam ne treba novi mikser za raditi super-fine božićne kolače (jer neće zbog miksera postati finiji), i da nam ne treba novi vijenac na vratima (ali je susjed kupio novi, pa bi bio red) i da nam ne treba božićna tarifa kako bi se čuli s najmilijima (jer nije tarifa ono što treba biti poticaj). Ali ipak, makar znamo o božićnom konzumerizmu i medijskim trikovima, nekako je sve to lijepo čuti.
Sjetite se svojih najmilijih – Nazovite ih – Posjetite ih – Budite otvorena srca – Budite nekome svjetlo – Okružite se bliskim ljudima – Praštajte – Radujte se – Smijte se – Pjevajte – Počastite se – Sjetite se onih koji nemaju – Učinite dobro djelo – Budite nesebični – Učinite nešto lijepo što se od vas ne očekuje – Suosjećajte – Budite iskreni – Pomirite se – Zahvaljujte – Budite brižni – Budite strpljivi – Dajte sve od sebe – Nadajte se – Počnite ispočetka – Ispričajte se – Darujte – Volite.
Ispod sve te priče s kapitalom, nije li čudesno što postoji vrijeme u godini kada nas jednostavno sve upućuje da se volimo malo više? Kada će ti plakat na ulici, boca cole, glas na radiju reći „Hej! Danas budi malo bolja osoba nego jučer! Danas voli malo više!“ Možemo li svu tu strku oko božićne kupovine uzeti nama u korist? Iza „Budite nesebični“ zaglušiti i prečuti „uz naše novo veliko pakiranje bombona“? Možemo li samo biti nesebični? Ne tek preletjeti preko ovih fraza, nego upravo sada stati sa čitanjem i vratiti se 4 reda gore te nad svakom zastati na par sekundi. Jesi? Ja se ne sjećam kada sam zadnji put rekla tati da ga volim. A to su važne stvari, to se mora govoriti i izbaciti to iz sebe koliko god bilo glupo i neugodno i „Ma tati? Pa on to zna.“ I nisam oprostila mami jer se malo prije otresla na mene nakon što sam joj zabunom donijela krivu stvar. Niti sam htjela jutros podijeliti kekse sa sestrama. A kamo li da sam učinila nešto lijepo što se od mene ne bi očekivalo!
Cilj naše kampanje je educirati javnost o govoru mržnje i njenim štetnim posljedicama, smanjiti razinu govora mržnje te širiti pozitivan stav. Ovo se moglo sumirati u „Ne mrzi“ ili „Ne piši govore mržnje“ ili „Ne piši govore mržnje na internetu, nekoga to boli“. Ali, možda nam svima ustvari nedostaje ovaj dio „širi pozitivan stav“. Možda se opet valja podsjetiti one Gandhijeve „Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.“ Sve počinje od tebe. Zato umjesto „Ne mrzi!“, radije „Voli!“
*Inspirirana tužnom (srcedrapeljnom) božićnom reklamom i prvom čokoladicom u adventskom kalendaru koji baka i djed i dalje s ljubavlju kupuju unatoč mojih 19. Volim vas puno. (samo da znate, baka će ovo pročitati jer googla kao profesionalka)
Petra Galović